Pedesetih godina prošlog stoljeća u Americi se javlja novi stil u zabavnoj glazbi koji je izazvao veliku revoluciju u muzici, a postao je popularan pod nazivom rock and roll.
„Rock and roll – engl.ljuljanje i valjanje, kotrljanje), novi stil (god 1952) zabavne muzike u Americi na bazi džeza: izazvao isto tako veliku revoluciju u muzici kao i džez god.1920.“ (Bratoljub Klaić; Riječnik stranih riječi,Makladni zavod NH, Zagreb 1984., str 1172).
„Rock and roll- (ljujaj se i valjaj), oblik vokalne i plesne glazbe koja se razvila početkom pedesetih godina 20.st. kao popularna, komercijalizirana varijanta swinga. Osniva se na upotrebi stiliziranih oblika bluesa i na jednostavnim, lapidarnim harmonijama; tempo je umjeren, a za ritam su karakteristične osminske triole, koje pobuđuju efekt njihanja. Pri plesanju se taj ritam prati zibanjem i ljuljanjem tijela. Sastav obično sačinjavaju električne gitare i tenor – saksofon kao solistički, melodijski instrumenti te udaraljke. Svojim specifičnim ritmom i zvučnim intenzivitetom popraćenim efektima showa rock and roll je izazvao šezdesetih godina oduševljenje koje je mjestimice među omladinom poprimalo razmjere masovne histerije. Najpoznatiji su interpreti rock and rolla pjevači: Elvis Presley, Bill Haley, Alan Freed, Little Richard, Buddy Holly i Jerry Lee Lewis. Moderniji oblici rock and rolla javljalju se u beat-glazbi i soulu. „ ( Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Zagreb 1980., str 147, svezak 7).
U svom radu osvrnut ću se na razvoj rock scene u Rijeci, koja je nastala pod utjecajem svjetskih trendova, i spomenut ću grupe koje su obilježile to razdoblje.
„Pop – glazba – poseban smjer i način muziciranja koji se razvio potkraj šezdesetih godina iz rock’n’rolla i engl. beat-stila. Stvarali su ga ponajprije engl vokalno-instrumentalni sastavi – Beatles i Rolling Stones – koji su muzicirajući na teme songova, na instrumentima s el. pojačalima (gitare, klavir, orgulje, ansambl udaraljki), težili za otkrivanjem novih zvučnih efekata. Postepeno su se u njihovoj glazbi elemetni bluesa i jazza prepleli sa značajkama evr.folklora i orijentalne glazbe, osobito eksperimentiranje s elektronskim zvukovima. Glavna su obilježja pop – glazbe: dugotrajne improvizacija na jednu temu s fiksiranom mjerom, varijabilni sastav, iskorištavanje različitih elektronskih uređaja (pojačala, uređaji za prostornost zvuka, za jeku itd.) da bi se postigao što veći, agresivni zvučni intenzitet. Muziciranje se redovito povezuje s vizuelnim efektima i izvanmuz. pomagalima( svjetlosne projekcije i sl.) da bi se ostvario sinestetski učinak (tzv. psihodelični rock). Poprimajući sve šire razmjere popularnosti, pop – glazba razgranala se u različite oblike: pojedini su je sastavi posve približili jazzu (pop-jazz) , kod nekih se razvila u tzv. folk-rock i country-rock, oblike koji se zasnivaju na načelima tradicionalne angloamer. pjesme, a neki su je sastavi vulgalizirali i pretvorili u trivijalnu, pomodnu zabavnu glazbu. Izrazi rock, beat i pop često se u glazbi upotrebljavaju i kao sinonimi.“ ( Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Zagreb 1980., str.552, svezak 6).
Pod utjecajem svjetskih glazbenih trendova i u Rijeci se razvija novi glazbeni pravac koji okuplja brojne glazbenike i glazbene sastave koji čine riječku rock scenu. Riječka rock scena je svojevrsni trademark grada i kulturno dobro po kojem se Rijeka prepoznaje kao „Rijeka, rokerski grad“ što se je tijekom 50 godina riječkog rocka uvijek naglašavalo i napominjalo, no i još uvijek se spominje.
Ta glazbena etapa koja je obilježila i odgojila čitave generacije ostavila je neizvrisiv trag u razvoju grada i promišljanju njenih stanovnika, te je postala predmetom istaživanja.
U Rijeci su se mnogo puta snimali filmovi o riječkoj rock sceni (npr. film „Ritam rock plemena“ redatelja Bernardina Modrića), o rockerima u Rijeci, njihovom gibanju, plesanju, te su se zbog snimanja filmova okupljali akteri riječke rock scene koji su posljednjih desetljeća na njoj bili aktivni. Nadalje, knjiga „91. Decibel“ autora Velida Đekića, je prvi hrvatski rock vodič.
Riječka rock scena je jedna od najjačih u našim krajevima, konstantno se obnavlja novim izvođačima, novim postavama i novim skladbama. Mjesta na kojima su se riječki rock bandovi prezentirali i još uvijek se prezentiraju svojim sugrađanima i fanovima su mjesta poput kluba 48 u Opatiji, Dvorane mladosti, Palacha, Hartere, neizostavno Korzo koje je centar mnogih kulturno važnih događaja i dr.
Smatra se da je Riječka rock-scena rođena šezdesetih godina, kad su prvi vokalno-instrumentalni sastavi počeli doživljavati regresivnima nastupe na festivalu Melodije Istre i Kvarnera i okrenuli se Radio Luxembourgu i skidanju rock – standarda . Diskografski, riječka je rock – scena iznjedrila tridesetak albuma, od nastupnog albuma Vremena i zemlje iz 1978., od kojih su neki sam vrh rock-produkcije na ovim prostorima.
Riječka rock-scena nositeljica je subkulturnih zbivanja koja su umnogome utjecala na zbivanja u gradu i umnogome je označavala parametar za kulturnu orijentaciju grada. Šezdesetih godina prošlog stoljeća mladi Riječani pratili su svjetske glazbene trendove čitajući talijanske ili britanske glazbene časopise koji su dolazili iz inozemstva. Čitajući magazin The Face, New Musical Express ili Melody Maker, koji su bili triput skuplji od sukladnoga glazbenog tiska s ovih područja (Džuboks, Rock), upoznavali su svjetske modne i lifestyle trendove, razrađivali vlastiti styling prema zakonitostima kakve je takav magazin diktirao. Tekstovi i fotografije iz tako nabavljenih novina umnogome su utjecali na tokove riječke rock – scene koja u to doba uopće nije zaostajala za svjetskim dometima. Kopiranje imidža, od frizura do odora aktualnih svjetskih pop – zvijezda, te preuzimanje načela da je u glazbi mnogo bitniji stav i izraz od instrumentalističkog umijeća, posve su sigurno izvorišta informacija tražili u navedenim inozemnim časopisima, ali i u Džuboksu, Rocku te omladinskoj štampi, ponajviše u Valu i Poletu. Pritom je bitno naglasiti kako je Rijeka bila jedno od važnih središta takve kulture.
Riječkih rock bandova kroz protekli period ima zaista napretek. Grupa Uragan bila je prvi hrvatski rock band osnovan 1960. godine, dok su članice grupe Sirena bile prvi hrvatski ženski rock band.
Uragani su bili prvi koji su svirajući na rukometnim igralištima Nafta ili Tenis, kao i na tadašnjem Husaru, Dinamu, Novom listu ili Thaliji dovodili svjetska glazbena strujanja u Rijeku. Plesnjaci na kojima su svirali na neki su način usmjerili i buduće riječke rock-glazbenike. Među njima valja istaknuti Boheme, Henrike, Sinove mora, Toyse ili MACH Experience, koji su imali zapažen nastup na Boom festivalu u Ljubljani. Zanimljivo je da je među njima bila i Grupa 777 (predvođena Andrejem Bašom, današnjim prvim čovjekom MIK-a).
Paralelno s njime akustičarski trio Neda, Dario i Miljenko postao je kultnom pojavom za riječku publiku. Već tada, potkraj šezdesetih, osjetilo se kako je Rijeka tražila svoj identitet upravo u rock – izričaju.
Sredinom sedamdesetih u Opatiji je stasala scena koja se okupljala oko Kluba 48 i koja je na neki način inicirala buduću riječku punk – eksploziju, a njezini su tragovi zamjetni i danas. Stoga u plejadi akustičarskih i simfo-rock bendova toga razdoblja valja izdvojiti Ery i Betu Centaury. U Eryju je gitaru svirao Elvis Stanić, a u prvoj postavi Bete Centaury svirao je Damir Martinović Mrle, pogonski stroj danas vjerojatno ponajboljega hrvatskog benda — Leta 3.
Prvi pravi album rock-glazbe snimila je riječka skupina Vrijeme i zemlja. U vlastiti akustično – orguljaški izraz uklopili su zanimljiva šansonijerska rješenja i široj javnosti predstavili se na večeri slobodne forme Zagrebfesta 1978. Nenad Bačić i Davor Tolja s Duškom Perhatom počeli su kao bend Ničija zemlja, ali s dolaskom Joška Serdarevića i Marinka Radetića stvorili su band koji su nazvali Vrijeme i zemlja. Hit su imali s pjesmom Tvoja majka sjajno kuha, koji je napisao Robert Funčić (budući tvorac Xenije). Nenad Bačić poslije je postao Nenad Bach, završio u New Yorku, za vrijeme rata srčano se borio za hrvatske interese i svirao u društvu Adama Anta, Bona Voxa, Luciana Pavarottija, skupine Duran Duran, Joea Jacksona i drugih veličina svjetske pop i rock-glazbe. Ono što je najviše zakočilo proboj Vremena i zemlje bio je silovit nalet punka, koji je i obilježio riječku rock-scenu.
Grupa Parafi prvi je javni nastup imala krajem 1976. godine i sa stihovima poput »Sunce sije/kamen gori/to je majko/otok Goli« automatski su izazvali pažnju medija, ali i organa javnog reda i mira. Paraf se definitivno afirmirao pred riječkom publikom na koncertu u Dvorani mladosti 14. studenog 1978. u društvu s Pankrtima, Prljavim kazalištem i Azrom.
Paraf su slijedili Zadnji, Blank Generation, Lom, Protest, Kurvini sinovi te po mnogima važniji riječki bend — Termiti. U domu na Zametu pjevač Predrag Kraljević Kralj u najboljoj je punk-maniri izrezbario tijelo žiletom i time postao herojem punk-naraštaja. U Termitima je svirao i Mrle, kao kreativna snaga koja je vješto kombinirala rock-glazbu s prpošnim punk-poskočicama, što je bilo obilježje repertoara Termita. Mahnitost i sirova energija, ali i scenska artikuliranost, bilo je ono što je oduvijek krasilo Termite i po čemu će zauvijek ostati upamćeni. Nakon raspada grupe 1982. godine, Termiti su se reaktivirali 1996. i održali svega nekoliko koncerata (bez sjajnoga gitarista Roberta Tičića Tice, koji je prešao u Parafe i preminuo između snimanja i miksanja jednog od tri ponajbolja albuma hrvatske rock-glazbe — Zastave).
Termiti su, zapravo, bili simbolom snažnog subkulturnoga vala koji je potkraj sedamdesetih i početkom osamdesetih realiziran u stvaralaštvu tinejdžerskih rockera, književnika, novinara, glumaca i ostalih. Razdoblje je to kad se Rijeka nametnula kao vodeće središte svježih kulturnih ideja, koje u to doba, na žalost, nisu bile odgovarajuće vrednovane.
Danas je, međutim, očigledno da je izuzetno jaka riječka rock-scena s Termitima i Parafima kao predvodnicima, te mladi okupljeni oko časopisa Val, književni pregaoci koji su stvorili Rival, za Rijeku značila uzlet kulturnoga stvaralaštva novog doba, uzlet koji je i danas itekako vidljiv.
Parafe i Termite slijedio je Mrtvi kanal, koji je vješto spojio punk-energiju i žestok društveni iskaz te grupe Silovani, Radnička kontrola, Genocid, Protekcija i drugi. Na njih se nadovezuju grupe tzv. Drugog riječkog vala — No. 1, Kaos i Istočni izlaz. Velikom nadom početka osamdesetih smatrala se i skupina Tadaima s iznimnom vokalnom solisticom Meri Trošelj, koja je glasovno umijeće potvrdila nebrojeno puta, sudjelujući i u Elvis Stanić Group, a izdala je i vrlo dobar solo-album.
1982. priređen je tzv. promotivni koncert tzv. Trećeg riječkog vala, na kome su nastupila grupe Fit, Idejni nemiri, VIA Viktor Kunst i Umjetnici ulice. Bubnjar benda VIA Viktor Kunst Zoran Štajduhar Zoff poslije je osnovao Grč. Svojevremeno najpopularnija riječka grupa Fit, koja je naprasno prekinula karijeru prije dvadesetak godina, okupila se je ponovo 2008. godine za svoj povratnički koncert koji je održan u Stereo dvorani u starom, dobro poznatom sastavu. U Umjetnicima ulice pjevao je Zoran Prodanović Prlja, uz Mrleta, glavna poluga Leta 3.
„Let 3 zapravo je nastao kad je Mrle nakon raspada Termita oformio Strukturne ptice, multimedijalnu trupu. Njezinu glazbenu sekciju nazvao je Let 2. Ali, kako je sjajnim pjesmama Let 2 sve više preuzimao primat od matice, Mrle je odlučio promijeniti postavu, te bend nazvati Letom 3 i krenuti u spektakularnu karijeru, kulminacija koje je aktualni album Jedina, objavljen u jednom primjerku i poslije reizdan u tisućama. Provokacijom, neprestanim zamasima prema novome i čvrstom instrumentalističkom podlogom, Let 3 danas vjerojatno utjelovljuje vrh hrvatske rock-scene. Mnogobrojni koncerti u zemlji i inozemstvu, šest albuma te sudjelovanje u raznim kazališnim priredbama Let 3 katapultirali su na čelno mjesto hrvatske rock-scene.“ (http://www.matica.hr/Vijenac/Vij175.nsf/AllWebDocs/Mrlezvanikonstanta)
Poslije su im se pridružili Laufer i Urban sa sjajnim albumom Žena dijete. Dakle, današnji izvođači koji obilježavaju riječku rock scenu su ponajprije grupa Let 3 , te Urban koji je uz Let 3 među najpoznatijim riječkim rockerima na hrvatskom tlu.
Među novije riječke grupe svrstavamo i grupu „Father“ koji imaju predispozicije postati internacionalna glazbena metal atrakcija. Svakako tu spada i riječka rock grupa „Morso“ koja je u glazbenom i produkcijskom smislu među najjačim domaćim bendovima. Njihova kvaliteta odražava se u odličnoj usviranosti i u vrhunskom aranžmanu pjesama. Rock muzikom se bave skoro deset godina, a ozbiljan početak imali su davno kao demo bend „The B Inside“ funky stila, s uglavnom istom postavom ali drugačijeg izraza od današnjeg.
Riječka rock scena i danas je prisutna u gradu na Rječini. Još uvijek okuplja mlade naraštaje, jer to nije bio samo glazbeni pravac, posrijedi je bila i kultura koja je silnu energiju crpila iz inozemnih izvorišta, transformirala je i podastrla u punoj silini, koja očito traje i danas. U prilog tome govori činjenica da dobar dio ondašnjih pjesama kao hitovi funkcioniraju i danas, što valja zahvaliti kvaliteti koja je uspješno probila vremenske okvire
Maja Štiglić