Dioniz je međunarodni festival umjetničkih akademija koji svake godine u ožujku okuplja kazališne akademije i fakultete, domaće i gostujuće studente glume i lutkarstva te kazališne pedagoge i profesore. Festival je osnovan u organizaciji Odsjeka za kazališnu umjetnost Umjetničke akademije u Osijeku, a glavni inicijator, oblikovatelj i utemeljitelj je profesor Robert Raponja. U svojim početcima festival se održavao samo u Osijeku, a već treću godinu od osnivanja kreće suradnja s gradom Đakovom te se dio festivala seli upravo tamo. Glavni ciljevi održavanja Dioniza su: „poticanje izlaska kazališnog medija iz zatvorenog akademskog prostora, snažnije uključivanje obrazovnih ustanova za kazališnu i scensku umjetnost u kulturni život grada i regije, razvijanje suradnje neovisno o jezičnim barijerama, senzibiliziranje mladih za različite kazališne trendove u zemlji i u svijetu, popularizacija studija glume i lutkarstva i obilježavanje Međunarodnog dana kazališta i Svjetskog dana lutkarstva.“[1]
Održavanje festivala
Ono što ovaj festival čini zanimljivim jest upravo različitost među njegovim sudionicima. Upravo ona potiče na razmjenu iskustava među sudionicima koji imaju priliku na jednom mjestu vidjeti kako se studira u drugim sredinama. Održavanje Dioniza rezervirano je za kraj ožujka svake godine u trajanju od tjedan dana, a program je podijeljen u dva dijela. Prvi dio se odvija u Osijeku i ono obuhvaća predavanja kako domaćih tako i gostujućih kazališnih profesionalaca, profesora i pedagoga. Drugi, ujedno i glavni dio je onaj u Đakovu gdje se osim dnevnih radionica u večernjim satima održavaju i predstave studenata. Dnevne radionice se odvijaju na više lokacija u gradu, gdje se studenti i profesori upoznavaju međusobno, ali i sa gradom i građanima Đakova i okolice budući da su sve radionice otvorene i besplatne i za sugrađane. „Dioniz se svake godine odvija pod drugačijim geslom (Igrom do istine, Igrom do sebe, Gestom do igre, Igrom do strasti, Igrom do grada, Igrom do smijeha i dr.), predstavljajući spoj edukacije, kulture, tradicije te se kroz kazališni medij i obrazovanje, kao i kroz doticaje kultura i tradicija, koje predstavljaju baštine različitih umjetničkih akademija, izmjenjuju iskustva, znanje, vještine…“[2]
Gosti i suradnje
Kao što veliku ulogu imaju domaćini festivala i kazališne akademije iz Hrvatske, jednako tako možemo reći i za gostujuće akademije. Svake godine na festival dođe i određen broj kazališnih akademija iz Europe. Dosadašnje zemlje koje su sudjelovale su: Rumunjska, Engleska, Turska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Makedonija, Slovenija, Austrija, Njemačka, Mađarska, Republika Češka, Slovačka, Crna Gora, Poljska, Bugarska, Rusija…Na devetom Dionizu organizatori su otišli korak dalje te su zajedno sa gore navedenim zemljama nastupile i određene akademije iz SAD-a.
Zaključak
Nakon odrađenog desetljeća djelovanja festival nije zainteresirao građane u dovoljnom broju kako bi stekao popularnost kakvu zaslužuje. Ovo je idealno mjesto na kojem se može uživati u radionicama i predstavama mladih studenata akademija koji zaista uživaju u onome što rade i željni su to predstaviti drugima. Nema puno takvih događaju na kojima možemo iz prve ruke vidjeti ono što studenti rade kroz godinu na akademiji i zato je ovo prilika koju bi trebli iskoristiti i sudjelovati na festivalu jer citiram osnivatelja Dioniza Roberta Raponju: „U kazalište dođemo u jednom raspoloženju, a odemo u drugom“, a mislim da je to upravo ono što današnjem društvu treba.
[1] Dioniz se svake godine odvija pod drugačijim geslom (…) http://www.uaos.unios.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1212&Itemid=493
[2] Poticanje izlaska kazališnog medija iz zatvorenog akademskog prostora (…), http://www.uaos.unios.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=2135&Itemid=527 (15.05.2018.)