Alen Vitasović

smallIstarski pjevač Alen Vitasović u svojim pjesmama koje su većinom na čakavštini, govori o predivnim trenucima života i življenja u svome kraju

"Uvijek sam govorio da ja pjevam na najstarijem hrvatskom jeziku-čakavici."

 Piše: Tatjana Udović

Alen nam je ispričao kako je postao popularan 1992./93, a danas...: „Stvorila se jedna nova generacija; one curice koje su '92. bile moji fanovi, su postale mame i dolaze na moje koncerte sa svojim kćerkama koje imaju dvadesetak godina već. To je jedna fantastična situacija koja se umjetniku može dogoditi. To je dokaz da je iza njega dug, kvalitetan i kontinuiran rad."


Alenu je 2012. jubilarna godina – 20 godina estradnoga rada i 30 godina bavljenja glazbom te cijelu godinu planira provesti na koncertima s bendom Replay promovirajući cd „Zlatna kolekcija" koji sadrži sve njegove pjesme od „Ja ne moren bez nje" do zadnje snimljene „Tamo gdje ljubav počinje". Alen snima i novi album s kojim će nas iznenaditi početkom zime. „Bit će to verzija starog Alena Vitasovića", rekao je Alen.
Sam je priznao da mu je dodatnu energiju pruža druženje s mladim ljudima – suradnja s Replay bendom, kao i publika koja ga oduševljava.
Alen nam je o svom estradnom radu ispričao: „Moj se život bazira, a i dalje će se bazirati na glazbi, jer druge alternative ni nemam tj. drugo ni ne znam niti želim raditi. Želim biti na pozornici, a ne negdje drugdje." Svoj život Alen je nazvao fantastičnom pričom prepunom prekrasnih doživljaja, ali i teških stvari te odricanja i rada. „Puno se toga i izgubi, ali se ne može usporediti s puno ljubavi, ljepote i krasnih stvari koje se događaju u ovoj vrsti posla:  „Toliko puno ljudi koji te vole i znaju tvoje pjesme, koji su došli samo zbog tebe... Moraš ih cijeniti i voljeti, ne smiješ ih iznevjeriti...".
„Puno ljudi misli da su pjevači vanzemaljci, da su drugačji“, tvrdi Alen  te jednostavno objašnjava  kako su i oni (pjevači)  samo ljudi.
Alenov je dan potpuno ispunjen. „ Iman dvoje dice doma, oba dva školarca, žena dela tako da ja moran dosta doma i kuhati i prati i pisati zadaće z dicon, peglati, delati postelje, mesti, usput provivan delati pjesme i aranžmane na kompjutoru, družit se s prijateljima na fejsbuku,  slikam, crtam, fotografiram – snimam po Istri istarske motive, igram boće za moj Klub „Orbanići“. Živim na selu, a na selu je vajk nešto za delati.“, jednostavno nan je ispričao.
Ispričao nam je kako se često dogodi da tijekom dana doma bere grožđe ili radi s mesom „pokla klanja prasac“, te da se na brzinu opere i „šiba drito na koncert va Lisinski“. „Dišia bi na kobasice!“, smije se Alen prepričavajući svoj radni dan.
Rekao nam je da ipak ima puno onih pjevača koji se ne pokazuju tako običnima i jednostavnima, već se drže visoko. Za sebe je rekao da se ponaša prirodno, onakav kakav je, da uvijek iskreno odgovara na sva pitanja, da ne trpi nepravdu i skandale te da je zbog  toga  imao i problema.
Pojasnio je kako  se i on našao među stranicama žutog tiska.“Judi znaju popiti“, rekao je,“a kada popije ki malo poznatiji, onda je to zanimljivo“. Priznao je da je on s alokoholom imao problema, tvrdeći da kada on ima problem, toga je svijestan pa stoga potraži pomoć i riješi ga. A dao je i jednostavno objašnjenje: „I ja san čovik od krvi i mesa!“

small 2

 

Par pitanja za Alena...

 1. Prvi glazbeni koraci?
Moj prvi susret s glazbom bio je slušajući oca kako svira harmoniku. Znači s glazbom sam se susreo već u drugoj godini života. Počeo sam vrlo brzo i sam prebirati po tipkama ali nisam imao snage vući mijeh harmonike pa mi je mama pripomogla. Isprva sam bio samouk i sa radia  sam "skidao" pjesme. Tek sam nešto kasnije započeo  nižu i srednju glazbenu školu te završio klavir i saksofon.

2. Prvi nastup?
Prvi nastup bio je s ocem na jednoj svadbi. Tada sam mu malo pripomogao dok se on odmarao, jer su svadbe onda trajale i po dva dana. Imao sam oko sedam godina. Sjećam se da me bilo me sram i da sam imao veliku tremu. Doduše, i sad me strah prije nastupa i uvijek imam tremu...

3. Najljepša sjećanja iz tvoje karijere?
U mojoj karijeri je bilo puno lijepih događaja, poput puno pobjeda na festivalima. Izdvojio bih Splitski festival  i više Mik-ova.  Bio sam oduševljen ispunjenim dvoranama poput Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, Splitske Gripe, Pulske Arene s raspjevanom publikom. U lijepim mi je sjećanjima nagrada predsjednika republike Danice hrvatske s likom "Marko Marulić" za izraziti dobrinos hrvatskoj kulturi. Ponosan sam što sam zaslužio status samostalnog umjetnika i što sam drugi najprodavaniji izvođač u povijesti nove Hrvatske. A, bilo je još puno lijepih stvari...

4. Tvoja najdraža pjesma (zašto?) ?
Imam više dragih pjesama,iako su mi sve drage jer pjevam pjesme koje i sam volim bez obzira na trend.
Najviše volim svoje balade npr:Lakše je kad se kraj ne vidi, Srebrni lancun, Zima mi je, Čuvan sriću tvoju, Lito, Moru san te proda,Finilo je sve ,Marija i najnovija pjesma Došao sam da odem.

 Moram priznati,  težak mi je ovaj izbor jer sam zaljubljen u svoje pjesme.

5. Što misliš o zastupljenosti čakavštine u popularnoj glazbi?

Zastupljenost istarske čakavice u nacionalnoj pop glazbi puno je manja nego devedesetih.Donekle je to dobro u Istri i Kvarneru.Mislim da je to nepravedno jer je popularnost tih pjesama došla zbog kvalitete glazbe, teksta i izvođača, a ne zbog nekog trenda. Naše je tržište malo i ljudi su se polako zasitili. Tzv. Ča-val je iznjedrio dosta odličnih izvođaca koji i danas stvaraju s više ili manje uspjeha.Problem je što većina tih izvođača živi i dalje u Istri pa je teže doći kontinuirano do medija. Marginalizirani su od strane zagrebačkih i splitskih novinara.Nerazumijevanje par riječi u tekstu nije problem, što sam i dokazao u svom slučaju. Trebalo bi više raditi na marketingu i pojavljivati se više u medijima, što ja osobno ne volim. Mi Istrijani nismo agresivni i ne volimo se nametati ili plaćati za određen nastup na TV-u, i to je jedan od razloga što čakavice ima manje na televiziji.

3 Alen6. Tvoje su pjesme većinom na čakavštini. Kako si se odlučio pjevati na dijalektu?

Rekao sam sam sebi da ako ikad snimim neku pjesmu, da će to biti na maternjem jeziku - čakavici.To sam i napravio, i uspio. Imam i puno pjesama na književnom jeziku, ali mislim da bilo koji dijalekt ne bi trebao biti problem ako je kompletna pjesma kvalitetna.Uvijek sam govorio da ja pjevam na najstarijem hrvatskom jeziku-čakavici.

7. Kakvu publiku privlači takva glazba?

Glazba na čakavici tj. na dijalektu privlači, normalno, ljude iz tog kraja iz kojeg je dijalekt, ali ne nužno.Važna je kvaliteta pa tako mene slušaju u svim krajevima Hrvatske, Bosne, Srbije itd.....i to svi slojevi ljudi;mlađi i stariji.Nije važno ako ne razumiju baš svaku riječ.Važno je prenijeti emociju.

8. Najljepša sjećanja iz tvog života ?
Najljepša sjećanja su mi rođenja sina Ivana i kćerke Mie. Prisustvovao sam na oba poroda. Bilo mi je u isto vrijeme  i lijepo i teško, ali s puno ponosa.  Drago mi je da sam bio prisutan u tim trenutcima jer zbog tih iskustava još više poštivam žene.

 9. Što te veseli?
Veseli me kad vidim sreću u očima djece, svoje i tuđe jer su djeca još neiskvarena i iskrena.Vesele me ljudski uspjesi i velika ljudska dostignuća na bilo kojem polju. Veseli me dobrota,iskrenost i poštenje.Svega toga nažalost ima sve manje.

10. Što po tvom mišljenju znači biti glazbenik u punom smislu riječi?
Pravi glazbenik ima glazbu u glavi 24 sata dnevno. Ukratko; puno ljubavi,puno rada,stresa i odricanja. I naravno, talent.

11. Koje bi po tvom mišljenju bile upute za sretan i ispunjen život?
Zdravlje. Pokušati shvatiti da je život lijep i ne gubiti energiju na gluposti i materijalne stvari.Onda je i mozak čist pa neće doći ni bolesti.Treba voljeti sebe i poštivati druge. Nažalost, i ja kao i mnogi, sve to katkada zaboravljam.

Izvor: Udović T (2012) Alen Vitasović - 30 godina bavljenja glazbom. Poduzetnik, listopad 2012, br. 69: