Reprezentacija Balkana u djelima jugoslavenske fantastične književnosti

artwork dark fantasy art gold light 706x400 wallpaperProvedene su brojne studije o reprezentaciji Balkana u zapadnjačkoj književnosti, naročito onoj fantastičnog predznaka, navedimo, primjerice, knjigu Vesne Goldsworthy Izmišljanje ruritanije-imperijalizam mašte. Čini se da je balkanski imaginarij uvelike inspirirao stranu, naročito anglofonu fantastičnu književnost u kreiranju mračnih, anakronih mjesta kojima vladaju sile zla, od Wellsovih Morlaka, preko Drakule Brama Stokera, pa sve do Tolkienovog Mordora. U ovom ću se radu pokušati pozabaviti balkanskim odgovorom, odnosno, načinom na koji se balkansko područje kreira kao imaginarni prostor unutar fantastične literature samih balkanskih autora. Je li njihova samoreprezentacija potpuno prihvaćanje nametnutih narativa izvana ili postoji prostor za izvrtanje istih?

Primjeri na koje ću se usredotočiti ne bih li pokušala iznijeti vlastita zapažanja su trilogija Mirakuli grozomore Slavka Janevskog, kratka priča Manuskript Kitab-an Vlade Uroševića, Burleska gospodina Peruna boga groma Rastka Petrovića, te donekle, djela Milorada Pavića i Milovana Glišića, uz povremeno kratko referiranje i na neke druge autore. Pokušat ću iznijeti preklapanja samoorijentalizma, kritike zapadnog prikazivanja Balkana, kao i kontinuitet s europskom fantastikom kao širim kontekstom, koristeći argumente iz analiziranih književnih djela.

 Motivi slavenskih fantastičnih književnosti

Kao izvor informacija za kratki osvrt na motive slavenskih fantastičnih književnosti koji slijedi, koristila sam članak Demoni u slovenskim književnostima, Dejana Ajdačića.[ii]

Govoreći općenito o fantastičnoj književnosti na našim područjima, najpopularniji element nadnaravnog predstavljaju demoni, koji su, u slavenskoj tradiciji, mješavina kršćanskog i folklornog sloja kulture.

Potkraj 18. stoljeća, naročito pod utjecajem Fortisovih putopisa, no i izvještaja o suđenjima vampirima u Austro-Ugarskoj, zapadna književnost prigrljuje vampire, što potiče i same slavenske autore da mnogo češće pišu o njima. Dobar primjer toga je priča Vukodlakova porodica Alekseja Tolstoja, u kojoj se mladić zaljubljuje u djevojku čija je obitelj vampirska, a radnja se, naravno, odvija u srpskom selu.Romantizam također naglašava ulogu seksualnosti, koristeći ženske demone zavodnike, no istodobno dolazi i do transformacije mitskih bića pod utjecajem nacionalističkih ideologija unutar kojih se mnoge figure pretvaraju u zaštitnike nacija, naročito vile čije se negativne odlike umanjuju u korist pomaganja narodu u borbi za slobodu. Zanimljivo, diskurs devedesetih spisateljice i feministkinje poistovjećuje s vješticama, dok je drugo lice balkanske žene djevica-svetica iznimno istaknuto unutar tradicionalističkog i patrijarhalnog diskursa, kao sinonim za žrtvu domovini[iv] .

Humoristični aspekt ove dihotomije možemo vidjeti u Burleski gospodina Peruna, gdje poganski bogovi zvršavaju u paklu, a ondje ih posjećuje nitko drugi nego Djevica Marija, obrazažući svoj posjet tvrdnjom da joj je u raju dosadno, i da, kad god bi upitala za nešto što joj je zvučalo zanimljivo, odgovarali bi joj da se to nalazi u paklu. Očigledno je i kako  različiti bogovi imaju različit pristup prema njoj-neki je psuju i žele napasti, dok joj se neki obraćaju kao dami. Ova epizoda romana jasno ukazuje na popularnost Majke Božje (mnogi joj se obraćaju za pomoć i spasenje), kao i na njenu pomalo dvojaku i nejasnu ulogu u balkanskom imaginariju.

Realizam kao književna epoha tolerira fantastične elemente kao metaforu za ljudsko zlo i mentalna oboljenja (UDnevniku SataneLeonida Andrejeva ljudsko zlo uništava demona, a ne obrnuto. ), dok se motivi narodnih vjerovanja mogu pronaći u brojnim književnim klasicima, poput vampirskih motiva u djelima Crnjanskog-Dnevniku o Čarnojevićima i Seobama, ili vilama koje traže gradbenu žrtvu u Na Drini ćuprija, Ive Andrića.

U priči Višnjev liker, Vlada Urošević povezuje zemljotres u Skopju s elementima vampirizma, a kako ćemo vidjeti nešto kasnije, i s tajnom alkemičara Khalida Ibn Yasida.

Kako upokojiti vampira Borislava Pekića poistovjećuje vampire s ideološkim nasiljem i nečistom savjesti, ostavljajući impozantan prostor za iščitavanje. Je li vampir isključivo element balkanskog nasilja ili također fantom savjesti kolonizatorskih sila, odnosno, velikih zemalja, poput Engleske, koje su počinile brojne zločine protiv drugih naroda?

Milorad Pavić dotiče vampire u svojem Hazarskom rečniku, gdje vještica, Dubrovčanka Efrosinija Lukarević provodi noći u Drakulinom dvoru. Općenito, Hazarski rečnik predstavlja remek djelo postmodernističke spekulativne fikcije, miješajući borbu triju dominantnih svjetskih religija, s elementima ezoterije, psihologije i folklora, postavljajući brojna pitanja o identitetu, ali i kulturnim slojevima I ideologijama, no međutim, ovo kompleksno djelo zaslužuje samostalne analize, stoga neću suviše ulaziti u njegovu slojevitu problematiku.

Iz navedenih primjera, možemo uočiti kako se prikaz fantastičnog u balkanskoj literaturi nadovezuje na slične trendove u Europi, te se nikako ne može tvrditi, barem ne unutar ovih okvira, da je balkanski književni izričaj ikako poseban kontekst. Upravo suprotno, u potpunosti se uklapa u europske književne trendove, naročito 19. i 20. stoljeća. ostmodernistička spekultivna fikcija također nije zaobišla balkanske stvaraoce.

Povijesna podloga-vampiri

Europska pomama za vampirima može se povezati s nekoliko incidenata s područja Balkana tokom 18. stoljeća, od kojih ćemo spomenuti poznate srpske vampire Petra Blagojevića i Savu Savanovića, čiju je priču ovjekovječio Milovan Glišić pod imenom Posle devedeset godina, a ekranizirana je u kultnom filmu Leptirica.    

Iako su ovi događaji u zapadnjačkim očima fiksirali Balkan kao mjesto zlih sila i vampirizma, oni nikako nisu bili iznimka. Na području Rhode Islanda, slični incidenti, naročito povezani uz epidemiju tuberkuloze, pojavljivali su se često tokom 18. i 19. stoljeća, a posljednji je slučaj vezan uz djevojku-vampiricu Mercy Brown, koji se odigrao čak 1892., u sam osvit 20. stoljeća.

Naoko prihvaćajući mračni narativ balkanskog zla i vampirizma, Milovan Glišić je svoje priče doživljavao kao mnogo dublje, a fantastika i mrak nisu mu služili kao potvrda ukletog balkanskog postojanja, već kao metafora za samu stvarnost, te prostor koji bi mu omogućio da eksperimentira s granicama onoga što se stvarnošću smatra.

Ali ni Gogolj ni Glišić "stvarnost" nisu shvatali kao puku "realnost", budući da ona u stvaraocu i u njegovoj imaginaciji kao takva ne postoji, nego je reč o imaginarnom prostoru "kad se ne zna dokle je mračni vilajet i dokle krštena zemlja" (Glišić u pričiNoć na mostu).[vi], tamni vilajet je označavao Sarajevo krajem 1980-tih, prvo od strane srpskih medija, a tokom 1991 i od strane hrvatskih, u oba slučaja odnoseći se na muslimanski dio Bosne.

U skorije vrijeme, novinar je isti termin pronašao u članku o ISISU, u kojem je upotrebljena sintagma snage tamnog viljeta.

Volio sam čitati balkanske narodne priče, bajke i mitove. Da se doba nije zaokrenulo i zakovrnulo, možda bi od te ljubavi nešto bilo. Možda bih, da prva budala u Dugi nije spomenula tamni vilajet, postao stručan za tamne vilajete. Ovako sam više od dvadeset i pet godina čekao da netko od mene pametniji budali kaže da je budala, sve dok jednoga dana budala nije postala u pravu: doista, Bosna je, Sarajevo je tamni vilajet, narodna priča potonula je u mrak neznanja. A onda je tamnim vilajetom postala i Islamska država Iraka i Levanta.

Jergović, čini se, pronalazi i dublje značenje tamnog vilajeta, šireći ga, jednako kao i ovdje analizirani autori, na cjelokupnu egzistenciju čovjeka:

Tamni vilajet koji iz mene progovara tiče se onoga što je čovjeku najsvojstvenije, a što je narodni genije Balkana uspio artikulirati u priču, tiče se onoga gorkog žaljenja što ga ne uspijevaju poništiti ni sve sreće ovog svijeta. Čovjek je, kaže priča o tamnom vilajetu, biće žaljenja.

Mirakuli grozomore

Centar radnje ove trilogije jest imaginarno selo Kukulino, smješteno nadomak Skopja, koje je opisano kao pupak svijeta. Sve karakteristike ovoga mjesta mogu se poklopiti s zapadnjačkim poimanjem Balkana-sama naracija je anakrona, proteže se kroz brojne vjekove, ispreplićući mitsko i povijesno, iracionalno i racionalno, te se povezujući s ambicijom, neslogom, ratom i smrću. Kukulino je opisano kao kozmički, univerzalni prostor ljudske drame pod suncem, kao ukrštenje različitih svjetova, vojski, vladara, civlizacija, filozofije otrkivene i prikazane kao fon na kojem se odvija, teče, krvari makedonska povijesna drama.[viii], i koji je prije svega liminalno područje-ni ovdje, ni ondje[x]

Ono što svijet, čini se, vidi u Balkanu, a ne želi vidjeti u sebi jest on sam.

Balkan se otima demonizaciji, odnosno, prihvaća ju, no izokreće ju nudeći sebe kao zrcalo ljudstva. Balkan ostaje metafora kaosa, no postaje i metafora samoga svijeta.

Što se može, cijeli je svijet veliko Kukulino, kao što je Kukulino svijet u malom, smiješan i tragičan, budalast i izokrenut, razjapljenih usta, začuđen, ravnodušan, bezbožan, srdit, potišten, nekoć uzvišen zabludama i tajnim pogodbama svetitelja, nekoć i mnogo više nego jednom, prevaren i od svetitelja i od vlastitog uma.

Glavni narator priče, prigodno, jest vampir Borčilo, koji je ujedno i ljetopisac povijesti Kukulina. Za razliku od vampirskog divljaka, on postaje metafora balkanskog pisca, a moguće i pisca općenito(jer autor je besmrtan i na neki se način hrani tuđom krvlju). Zanimljivo je i to što ga u njegovom samotnom, izoliranom životu iskušavaju demonske žene, gotovo kao sveca isposnika u hagiografijama.

Manuskript Kitab an-krivotvorenje kulture i povijesti na području Balkana

Vlada Urošević u svojoj pripovjetci prati praškog Židova koji dolazi u Skopje ne bi li nabavio mistični spis arapskog alkemičara Khalida ibn Yasida. Nalazi ga u krčmi u kojoj ljudi očigledno ne znaju njegovu vrijednost, naizgled prikazujući balkansko pučanstvo kao pojedince koji kulturno blago tretiraju posve bez poštovanja. Ipak, čini se da su oni svjesni što imaju, jer se u priči pojavljuje motiv krivotvorine-naime, balkanski trgovci krivotvore spise ne bi li ih podvalili stranim posjetiteljima. U pozadini lica pirprostog puka, krije se neviđena moć-balkanski ljudi poznaju vrijednost kultura koje se prelamaju na njihovim područjima, no isto tako, oni na te kulture utječu-njihovim posredništvom se mijenjaju i istok i zapad, kao i njihove tradicije. Kolonizirani pokazuju zube kolonizatoru razumjevajući ono što cijene i svjesno mijenjajući njihove prakse.

Sličan se motiv pojavljuje u knjizi Mesečeva rosa, Teodore Tare koja se vrti oko tajanstvenog ezoterijskog rukopisa kraljice Jelene uz koji se vezuju brojne legende. Navodno je svima koji su ga pokušali dešifrirati zagonetno nestao iz ruku. Kao što se ovaj rukopis uporno izmiče pokušajima definiranja, tako se i balkanske kulture opiru uokvirivanju, a s njima i, prema zakonitostima postmodernizma, i sama stvarnost.

Anakronost Balkana potvrđuje i roman Rastka Petrovića, no i on odlazi korak dalje, osnažujući anakronost i pripisujući je cjelokupnoj svjetskoj povijesti i kulturi, također koristeći metode postmodernizma, iako službeno nešto ranije nego što se isti počeo pripisivati teoriji i umjetnosti.

Na ovaj način Balkan nadilazi svoju demonizaciju, šireći je na cijeli svijet, te iznosi sumnju u prostor, vrijeme, red i racionalnost koji Zapad sebi pripisuje, koristeći anakronost kao superiornu svijest o prirodi stvarnosti, ne kao znak zaostalosti.

 Sve se iznova ili pre vremena zbi u isti mah: stvaranje, morali, Peruni, divke, mladići, raj, pakao, ubistva, srednji vek, religije, revolucije, komarci, ulice...sve se zbi i umre u tom trenutku. Bilo je u tome i još nečeg užasnijeg i neizrecivijeg. Za to vreme, koje bi najgrozovitije i najveličanstvenije u svoj istoriji...[xii], s obzirom da je tadašnji časopis Balkan, za razliku od Šenoinog Vijenca, zastupao suvremene ideje.

Zaključak

Na neki, gotovo ironičan način, možemo reći da je unutar balkanske spekulativne fikcije Balkan postao sinonim za vrijednosti samog postmodernizma-propitkivanje stvarnosti, višestrukost identiteta, liminalnost, preklapanje vremena i prostora i fragmentaciju. S te bi ga se strane moglo opisati ne kao zaostalog, već kao iznimno naprednog, što je, između ostalog, u kratkom periodu i bilo njegovo značenje.  Tokom 1880-tih, značenje Balkana povezivalo se uz kulturni modernizam, s obzirom da je tadašnji časopis Balkan, za razliku od Šenoinog Vijenca, zastupao suvremene ideje.

Ovo pozitivo značenje donekle se ostvaruje i u balkanskoj fantastičnoj fikciji. Prigrljivanjem demonizacije nametnute izvana, balkanski autori svoj imaginarni, ali poznati prostor uzdižu iznad pukog vrela zla ili mjesta na kojem umire civilizacija, u mitsku metaforu samog ljudskog postojanja, kao i okvir samog posmodernizma kao dominantne intelektualno umjetničke perspektive čovjeka današnjice.

 Reference:


[ii] Luketić, Katarina, Balkan-od geografije do fantazije, 2013, pp 29

[vi] Jergović, Miljenko, Tamni vilajet za sve je nas obećana zemlja, http://www.jutarnji.hr/tamni-vilajet-za-sve-je-nas-obecana-zemlja/1227638/, 25.5.2015

[viii] Luketić, Katarina, Balkan-od geografije do fantazije, 2013, pp 3

[x] Guleska, Hajdić, Augustina, Imaginarni toponim u realnom nacionalnom prostoru(O kukulinskom ciklusu Slavka Janevskog), Makedonski glas, broj 29, siječanj-ožujak, 2002

[xii] Luketić, Katarina, Balkan-od geografije do fantazije, 2013, pp 8

Popis literature:

  • Ajdčić, Dejan, Demoni u slovenskim književnostima, http://www.rastko.org.rs/knjizevnost/nauka_knjiz/dajdacic_demoni.html, 25.5.2015
  • Bjelić I. Dušan, Savić, Obrad, Balkan as metaphor. Between globalization and fragmentation, The MIT press, Cambridge, Massachussets, London, England
  • Guleska, Hajdić, Augustina, Imaginarni toponim u realnom nacionalnom prostoru(O kukulinskom ciklusu Slavka Janevskog), Makedonski glas, broj 29, siječanj-ožujak, 2002
  • Janevski, Slavko, Mirakuli grozomore, Narodna knjiga, Beograd, 1986
  • Jergović, Miljenko, Tamni vilajet za sve je nas obećana zemlja, http://www.jutarnji.hr/tamni-vilajet-za-sve-je-nas-obecana-zemlja/1227638/, 25.5.2015
  • Kukić, Branko, Milovan Glišić juri suštog leptira, http://www.vreme.com/cms/view.php?id=917285, 25.5.2015
  • Luketić, Katarina, Balkan-od geografije do fantazije, 2013
  • Petrović, Rastko, Burleska gospodina Peruna, boga groma, Nolit, Beograd, 2003
  • Tara, Teodora, Mesečeva rosa, Narodna knjiga, Beograd, 2007
  • Urošević, Vlada, Manuskript Kitab-an
  • http://arhiva.glas-javnosti.co.yu/arhiva/2006/04/26/srpski/R06042502.shtml, 25.5.2015
  • http://strangene.com/cemeteries/vampire.htm, 25.5.2015