Kratka povijest kazališta u Rijeci - od osnutka do atribuiranja ''narodno''.

Smisao i bit kazališta odu vijek su bili isti: progovoriti o svijetu u kojem se živi, izgovoriti neizgovoreno, otkriti skriveno, izvući potisnuto, osloboditi zapreteno, ali i naučiti voljeti i živjeti i iza zrcala stvarnosti. Time kazalište postaje sastavni dio kulture življenja koja u Rijeci traje već stoljećima, od daščare u zapadnom dijelu grada na kojoj su se izvodile ''kazališne predstave'' preko prvog zidanog kazališta iz 1765. godine, Adamićevog kazališta 1798. godine, tj. Teatro nuovo (kasnije dobiva ime Teatro Civico di Fiume 1845. godine), do prvog suvremenog kazališta kojeg danas znamo pod imenom Hrvatsko narodno kazalište Ivan pl. Zajc. Kako se kulturna scena u gradu razvijala, potrebe su bile sve veće te se moralo omogućiti prikladnije mjesto održavanja predstava.

Današnje kazalište projekt je dvojice uglednih bečkih arhitekata Hermanna Helmera i Ferdinanda Fellnera koji 1883. godine izrađuju nacrt i započinju sa gradnjom monumentalnog kazališnog zdanja pod imenom Teatro Comunale koji svoja vrata otvara 3. listopada 1885. godine. Gradnja ove zgrade pada u vrijeme kad je atelje Fellner i Helmer zacrtao koncepciju demokratskog kazališta namijenjenog ne više aristokraciji, već sveukupnom stanovništvu grada te im se upravo u Rijeci pokazala za to izvrsna prilika. Po uzoru na tradicionalno razvijen kazališni život u svim većim središtima, gdje su kao kulturno-prosvjetne ustanove desetljećima pored nacionalnih stalnih kazališta djelovala i stalna gradska kazališta, odlučeno je da se i u Rijeci osnuje stalno kazalište. Tako je odlukom Ministarstva prosvjete Hrvatske osnovano krajem 1945. godine Narodno kazalište u Rijeci s dvijema dramama (hrvatskom i talijanskom), operom i baletom. Godine 1953. rješenjem Narodnog odbora Grada Rijeke kazalište ponovo mijenja ime i, odajući počast svom velikom sugrađaninu, postaje Narodno kazalište Ivana Zajca. Kazalište dobiva status nacionalnog 1991. godine, a poslijednja promjena imena dogodila se 1994. godine kad ono mijenja naziv u Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca.

Riječka kazališna priča se nastavlja, i dok ove godine obilježavamo 130. godinu zgrade kazališta očekujemo i novu sezonu uprave koju predvode intendant Frljić i glavni dramaturg Blažević od 2014. godine. Već u prvoj sezoni novog vrha pokazala se velika angažiranost koja je bila vidljiva na samom pročelju zgrade s kojeg su se često znali vijoriti različiti natpisi od kojih je najčešće bilo ''Narodno kazalište''. Time se svojevrsno zaokružuje priča o prvotnoj ideji Helmera i Fellnera o izgradnji demokratskog kazališta namjenjenog sveukupnom stanovništvu grada. Nastavak te angažiranosti pretočio se na kazališnu scenu i ona je kulminirala izvođenjem ''Trilogije o hrvatskom fašizmu''. Nastavak ''aktivističkog duha'' zagarantiran je najavom nove sezone 20015/2016 pod krilaticom: Jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli kojim pokazuju kako je riječ o teatru koji opovrgava klišeje, o posebnom riječkom nacionalnom kazalištu s otklonom prema eksperimentalnom.