Uloga medija u razvoju djece

Baby using computer

U ne tako dalekoj prošlosti televizija, računalo i mobitel bili su tek privilegija, dok su danas postali neizbježan i neizostavni dio svakog kućanstva. Danas nam je nezamisliv život bez suvremenih medija jednako kao i bez brzog proteka informacija i znanja o svemu u svijetu. Upravo brzi i nezaustavljivi napredak dovodi do toga da svaka nova generacija djece odrasta u okolini koja je sve bogatija novim medijima i njihovim sadržajima.

Iako je neosporivo da to ima svojih prednosti u svakodnevnom životu, ne smije se zaboraviti da postoji i negativna strana.              

Istraživanja provedena u Hrvatskoj 2005. godine donose podatke da 80% mladih gleda televiziju, 47% njih svakodnevno sluša radio, a 48% izjavljuje da redovito čita novine. Pri tome prednost daju zabavi, estradi i sportu, zatim znanosti i obrazovanju, dok ih politička zbivanja ne zanimaju.(Tudor, Miliša, Tolić, Vertovšek, Drobac, 2010:8). Uzrok tome je što su djeca izložena televiziji, radiju i drugim medijima od samog rođenja, a kako se kasnije njima koriste u slobodno vrijeme prate one sadržaje koji su im zanimljivi i zabavni. Kao negativan utjecaj takve pretjerane konzumacije medija, ponajprije televizije najčešće se navodi vrlo laka manipulacija preko reklamnih poruka. One potiču ljude na kupnju određenih proizvoda te razvijaju razne stereotipe. Time su najviše pogođena djeca čija ranjivost, ponajprije leži u tome što ona prolaze kroz intenzivne procese socijalizacije pa su stoga podložna manipulacijama. „Što su djeca mlađa to su i manje sposobna zaštiti se od različitih utjecaja.“(Ilišin, Marinović Bobinac, Radin 2011.:21.). Također, javlja se i zabrinutost zbog prekomjerne količine nasilja prikazane na televiziji te njen utjecaj na agresivnost kod djece.

 S druge strane utjecaj televizije ima i pozitivne strane, kao što su poticanje znatiželje, verbalnih sposobnosti te stjecanja novih znanja.

Danas, kao izvor najviše informacija, poznajemo Internet, čija je uporaba postala masovna i neograničena te se njime koriste sve mlađa djeca. Njegova uloga pri učenju, lakšoj i bržoj komunikaciji te uspostavljanju novih i starih poznanstava, neosporiva je. No, prilikom njegova korištenja nema gotovo nikakve kontrole niti zaštite privatnosti, a prilikom razgovora putem Interneta ne možemo biti sigurni s kime uistinu razgovaramo. To dovodi do činjenice da djeca imaju veoma olakšan pristup sadržajima neprilagođenima njihovoj dobi, od pornografije, informacija o drogama ili raznim agresivnim igricama. Također Internet daje veliki prostor za uporabu nasilja, ucjena, pedofilije i zlostavljanja od kojih se nije lako zaštititi i sakriti. „Zbog internetskog nasilja djeca su izgubila sigurnost doma jer nemaju mogućnost skrivanja (od nasilnika) u obitelji (kao nekada)“ (Tudor, Miliša, Tolić, Vertovšek, Drobac, 2010:12). Ukoliko se previše koristi dovodi do razvijanja ovisnosti, kronične neispavanosti, oštećenja vida,  razvoju prekomjerne agresivnosti, ali i raspadu tradicionalne obitelji.      

Unatoč svim opasnostima koje prijete putem masovnih medija nužno je djecu upoznati s njima jer što god pokušavali njihovu distribuciju ne možemo spriječiti. Pri tome se spominje medijska pismenost ili medijski odgoj koji „omogućava razmišljanje o medijskim sadržajima i oblicima; ona uči kritičnosti prema ponuđenim proizvodima, prema kanalima koji ove proizvode omogućuju i prema vlasnicima koji ih određuju“ ( Ilišin 2001:26, prema Košir, Zgrabljić, Ranfl, 1999:29). Prvenstvenu ulogu, pri takvom obrazovanju djece, imaju roditelji koji postavljaju granice i uvjete korištenja medija. Ukoliko oni sa djecom razgovaraju o onome što djeca gledaju, objasne im zašto nije dobro pretjerano „biti  pred ekranom“ to dovodi do veće vjerojatnosti da će djeca bolje shvatiti da virtualni odnosi nisu jednaki onim svakodnevnim te na taj način i biti manje izložena opasnostima i zabludama koje prijete putem medija.

Literatura:

Ilišin, V., Marinović Bobinac, A., Radin, F. (2001.), Djeca i mediji, Zagreb, Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, Institut za društvena istraživanja u Zagrebu

Tudor, G., Miliša, Z., Tolić, M., Vertovšek, N., Drobac, I. (2010.), Deset dana bez ekrana, Zagreb, M.E.P