Balkanizam - Barbara Matijević

89850 004 C88E1B75

Balkan je geopolitički naziv koji se od dvadesetog stoljeća primjenjuje za područje Balkanskog poluotoka. Prvotno se taj naziv upotrebljavao za područje koje je nakon 1699. izravno ili neizravno bilo pod kontrolom Osmanskog Carstva. Danas se taj naziv često uzima za geografsko označivanje područja koje prate granice modernih država Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Grčke, Makedonije, Rumunjske, Srbije i Hrvatske. Granice Balkana često se ne definiraju samo geografski, već kulturološki i politički, čime se Grčka u međunarodnim odnosima nikada ne spominje kao balkanska država. 

Definiranje Balkana je kompleksno i problematično, te zahtjeva promatranje iz više perspektiva. Stoga će ovaj rad analizirati Balkan i balkanizam sa stajališta popularne kulture danas, odnosno viđenja samih aktera o tome vide li se oni kao pripadnici Balkana ili ne. Također, kroz analizu pjesama zabavne, pop i rap glazbe Dubioze Kolektiv, Nede Ukraden, Maje Šuput, Ramba Amadeusa, Elene Gheorghe i Ivana Zaka, te na temelju radova Marie Todorove, Katarine Luketić, Dušana Bjelića, i drugih teoretičara, bit će prikazane osnovne osobine Balkana i mentaliteta ljudi koji žive na tom prostoru.

Slika o Balkanu je nerijetko stereotipizirana, no tome pridonosi i formiranje slike o samom sebi koja je pružena prema ostatku svijeta, te su zbog toga za analizu odabrani upravo navedeni proizvodi popularne kulture kao temelja suvremene kulture i reprezentacije mentaliteta čovjeka u današnjem vremenu.

 

2. Što je Balkan

     2.1. Geografske odrednice

Balkan potječe od turske riječi za planinu, a kroz povijest je imalo nekoliko značenja. Najprije je označavao planinu u Bugarskoj koja se pruža paralelno sa smjerom Dunava, da bi u dvadesetom stoljeću dobio najčešće negativne političke konotacije. U geografskom smislu, Balkan označava područje Balkanskog poluotoka, odnosno Jugoistočne Europe. No geografsko definiranje Balkana nije nimalo lako. Slavoj Žižek kaže kako je Balkan uvijek onaj drugi, uvijek malo jugoistočnije. Tako za Srbe, Balkan počinje u Bosni i na Kosovu, jer su srpski pravoslavni kršćani stojećima branili cijeli kršćanski svijet od muslimana. Za Hrvate koji žive na sjeveru ovog područja, Srbija je ulaz na Balkan, jer svojim susjedima pripisuju despotski i bizantski mentalitet. Slovenci sebe doživljavaju kao posljednje uporište demokratske srednje Europe, pri čemu za njih već i Hrvatska spada u Balkan. Ali tu nije kraj: Austrija i Italija opet na Sloveniju gledaju kao početak Balkana. Možemo ići još dalje: za neke Nijemce i Austrija nekako spada u Balkan, zbog bliskih povijesnih veza s tom regijom. Bjelić (2002: 6) opisuje Balkan i balkance kao diskurzivnu geografiju i metodu liminalnog prostora, „koji nisu ni tu ni tamo, nego na dva mjesta istovremeno“.

Balkanski poluotok omeđen je sa zapada Jadranskim, s istoka Crnim, s juga Egejskim morem te sa sjeverozapada i sjevera rijekom Sočom, Savom ili Dunavom ili Alpama, a čine ga Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Grčka, Makedonija, Rumunjska, Srbija i Hrvatska. Težinu geografskog definiranja Balkana čini Grčka jer, iako se izdvaja kao jedina država koja već na prvi pogled čini sastavni dio Balkanskog poluotoka, ona se „kao kolijevka zapadne civilizacije u cijelosti izmješta s Balkana, predstavlja izdvojeno i povezuje uz Mediteran, iz europske stereotipne vizure, pitomi i idealistični prostor“ (Luketić, 2013:15). Također, i Rumunjska se ponekad izdvaja s Balkana zbog jezika i porijekla, dok neki izvori i Hrvatsku opisuju kao ne u potpunosti balkansku. Danas se pojam Balkanskog poluotoka, kako tvrdi Slukan Altić (2011:405) upotrebljava bez geografskog temelja te označava multietnički i politički trusan prostor jugoistočnoga ruba Europe.

2.2. Stereotipiziranje Balkana

Balkan se u definiranju često spominje paralelno s pojmom balkanizma, kojim se stvara stereotip o Balkanu kao području nižega civilizacijskog stupnja u odnosu na Zapadnu Europu. Maria Todorova (2009) ističe da Balkan, slično Orijentu, funkcionira kao drugi Zapadnoj Europi, označujući ne samo raspad političkih jedinica nego i povratak primitivizmu i barbarstvu, odbijajući se podvrgnuti civilizacijskome utjecaju Zapadne Europe. No za razliku od Orijenta, Balkan ima povijesnu i geografsku utemeljenost i opipljivost. Također tvrdi kako Europa riječ Balkan koristi pogrdno te kako postaje korištenija od riječi s dugom tradicijom. Balkan u svjetskom diskursu označava mračni, depresivni, opasni kutak Europe, a riječi kojima se najčešće opisuje su sukobi, politička i ekonomska nesigurnost i nestabilnost, mito i korupcija, anarhija, ratovi, nasilje, ali i međuprostor i prijelaz ka Orijentu. Luketić (2013:18) tvrdi kako se Europa i Balkan suprotstavljaju prema sljedećim binarnostima: civilizirano-barbarsko, Prvi-Drugi, razvijeno-zaostalo, svjetlo-mračno, uljudno-okrutno, čisto-prljavo, racionalno-iracionalno. Osim što se stereotipizirana slika o Balkanu širi ostatkom svijeta, i sam Balkan nastoji to potisnuti i pobjeći od njega jer je upravo zbog stereotipa izazvao nervozu i nelagodu zbog pripadnosti toj kulturi i prostoru. Dok s jedne strane Todorova (2009) smatra kako je posebnost Balkana u tome što njegovi stanovnici ne mare za potvrđivanje standarda ponašanja koje civilizirani svijet smatra normativnim, s druge strane Luketić (2013) tvrdi da Balkan zbog osobina koje mu se pripisuju ne želi biti Balkan jer Balkan predstavlja nešto izuzetno negativno, „ono-čemu-se-ne-želi-pripadati“.

Stereotipiziranje Balkana prati i proces balkanizacije, za koju Todorova (2009) tvrdi da je počela s ekonomskog i političkog stajališta označavati fragmentaciju velikih i održivih političkih jedinica na male i neodržive. Balkanizacija postaje sinonim za povratak primitivnom, barbarskom, plemenskom, nazadnom, što se javlja kao posljedica etničkih mržnji i neprijateljstava. Osim negativnih stereotipa, Balkan u jednoj mjeri prate i oni pozitivni kao što je stereotip o egzotičnoj, privlačnoj destinaciji koja privlači ljude sa Zapada zbog uzbuđenja i novog iskustva, koje izazivaju osjećajnost i pojačane emocije kakve uspostavlja romantizam.

3. Balkanizam u pjesmama popularne kulture

Mišljenja stanovnika Balkana o tome pripadaju li oni Balkanu ili ne, podijeljena su. I dok jedni smatraju kako njihovo mjesto nikako nije na Balkanu, te da ih se tamo pogrešno smješta, drugi potvrđuju stereotipe svojim ponašanjem iz kojeg se može iščitati čak i ponos zbog pripadnosti tom mentalitetu i okružju. Oni koji se smatraju čistim Balkancima za sebe misle da su hedonisti koji uživaju ispijajući pića karakteristična za ovo područje (najčešće su to rakije), uživaju u hrani i ženama, tulumare do zore.  Upravo je to izraženo u pjesmama zabavne, pop i rap glazbe čiji će reprezentativni primjeri biti prikazani u sljedećim odjeljcima.

     3.1. Rambo Amadeus- Balkan Boy

Rambo Amadeus, crnogorski je rock-pjevač i tekstopisac, koji živi i radi u Beogradu, a skovao je naziv turbofolk koji označava glazbeni stil nastao u Srbiji iz pop-folk stila u ranim 1990-ima. Njegova pjesma Balkan Boy predstavlja muškarca kakvog ga opisuje Luketić (2013: 249)- junaka koji Balkan reprezentira patrijarhalnim društvom gdje temeljne vrijednosti predstavljaju nazadnost u odnosu na zapadna društva. Balkan Boy potvrđuje osobine Balkanaca kao hedonista i „pravih muškarčina“. To je vidljivo u sljedećim stihovima: Nude mi da hranu jedem,/ Nude mi da pivo pijem,/ Meni bješe milo,/ pa se samo smijem.../ Ja sam Balkan boy,/ I smrdim na znoj,/ I kad-tad, ja biću tvoj. Rambo Amadeus sebe doživljava kao pravog balkanskog dječaka zavodnika kojemu higijena nije prioritet i time potvrđuje stereotip o nazadnosti i primitivizmu.

     3.2. Elena Gheorghe- Balkan girls

Elena Gheorghe je rumunjska pop i latino pjevačica koja je predstavljala Rumunjsku na Euroviziji 2009. godine. Eurovizija je europsko pjevačko natjecanje i zanimljivo je to kako je Rumunjska sebe odlučila predstaviti pjesmom koja o rumunjskim djevojkama govori kao o balkankama. Iako Luketić (2013) ističe kako su žene s Balkana najčešće opisivane kao kreposne majke i supruge, pa čak i vjerske ratnice (poput Ivane Orleanske), s druge strane postoje negativno opisivane žene, koje su se nazivale „balkanske kurve“. One su obično pratile muškarce, te se zabavljale s njima nerijetko konzumirajući alkohol, a glavno oružje im je bila njihova seksualnost. Upravo o tome pjeva Gheorghe: The Balkan girls,/ they like to party/ Like nobody,/ like nobody/ It's time for me to unwind/ I'm gonna start my weekend with gin tonic and lime/ My girls take me for a ride/ Ready to party and looking so fine.../ My hips are ready to glow/ This record is so hot and/ I have so much to show/ I'll find a boy for a kiss/ Who knows, maybe he'll be my prince.

     3.3. Maja Šuput- Hej, Balkano

Maja Šuput hrvatska je pop pjevačica koja je u karijeri izdala 5 studijskih albuma. U pjesmi Hej, Balkano naglašava hedonizam i zabavu kao glavne odrednice balkanskog stanovnika: Hej hej hej  Balkano/ mi samo uživamo/ brigu ne brini/ sve je laganini/ Hej hej hej kako ćemo/ ma pusti lako ćemo/ može i ispod stola/ bratski pola pola. Potvrđuje i stereotip o „balkanskim kurvama“ ističući kako je svejedno događa li se to u Hrvatskoj ili nekoj drugoj balkanskoj zemlji. Zanimljivo je kako prikazuje Balkan kao nešto što je istovremeno svjetsko, a opet naše: ...al ljubi me ljubi tu/ Na Kalemegdanu ili u Mostaru,/ Sarajevu ili Triglavu/ svjetsko je, a naše/ a najbolje mi paše/ nemoj da se lažemo/ kad balkanski to radimo.

    3.4. Dubioza Kolektiv- Balkan Funk

Dubioza Kolektiv je bosanskohercegovački glazbeni sastav čije pjesme nerijetko imaju političku poruku. U pjesmi Balkan Funk na sličan način kao i Rambo Amadeus Balkance prikazuju kao smrdljive nazadne pijance kojima je glavna zadaća piti rakiju i uživati ne radeći ništa. U prikazu se može iščitati i ponos zbog toga: Katrana i dima da pluća se lijepe,/ Ne udišem zrak, to je/ Balkan Funk!/ Volim puno rakije kad sjednem za šank/ Bez dna moj je tank, to je/ Balkan Funk!/ Zapjevam kad silazim iz sela u grad/ I smrdim ko' skunk to je/ Balkan Funk!

     3.5. Neda Ukraden- Na Balkanu

Neda Ukraden srbijanska je pjevačica zabavne glazbe. U pjesmi Na Balkanu ona Balkan interpretira kao žarište lude zabave i otkačenosti, a krase ga prelijepe djevojke koje se vode prvenstveno strastvenošću i emocijama što može dovesti do nerazumnosti i naivnosti: Na Balkanu nema mira/ ni tišine, a ni sna/ samo kraj tebe bih zaspala/ i smirila se ja/ Na Balkanu lude noći/ lude cure, klubovi/ a ja o tebi dušo sanjam/ moje jedino si ti. Na sličan način pjeva i hrvatski pjevač Ivan Zak u pjesmi Dečko sa Balkana, samo što u prvi plan za razliku od Ukraden, stavlja muškarca kao zavodnika: Kada te ljubi dečko sa Balkana/ onako muški bez pitanja i srama/ Žalit ćeš što si do sad bila sama,/ noćas si moja, a ujutro si dama.

4. Zaključak

Balkan kao geografsko područje ili samo pojam donosi konfuziju među ljude zbog težine definiranja i smještanja u širi kontekst. Teorija o Balkanu i balkanizmu ima mnogo te su se mnogi teoretičari, najčešće oni sa Zapada, bavili ili pokušali baviti tom temom. Neke od njih je predstavio ovaj rad. Dušan Bjelić (2002) Balkan je predstavio kao most i metaforu između globalizacije i fragmentacije, ističući multikulturalizam kao najvažniju osobinu tog prostora. Katarina Luketić (2013) predstavila je Balkan kao diskurs koji se nalazi između esencijalizacije i narativizacije, prostora koji je nenamjerno pojednostavljen, banaliziran i marginaliziran, dok ga Maria Todorova (2009) uspoređuje s Orijentom dajući mu svojevrsnu prednost u analiziranju i istraživanju.

Na primjerima popularne kulture analiziranima u ovom radu, vidljiva je poveznica po kojoj se može zaključiti koje zemlje pripadaju Balkanu, a koja ne postoji nigdje drugdje u svijetu. Iako pjesme žanrovski pripadaju različitoj vrsti glazbe, a izvođači dolaze iz raznih zemalja, jedna je osobina vidljiva u svim primjerima. To je turbofolk- sve analizirane pjesme imaju prizvuk turbofolka koji predstavlja zajedničku balkansku kulturu. Prema tome se i Hrvatska koja se ističe kao jedna od zemalja s najvećom tendencijom bijega s Balkana, neopozivo smješta na Balkan. Zbog malog broja analiziranih primjera, može se zaključiti da se radi o generalizaciji, no jedno je točno- ako se netko ponašanjem i mentalitetom svrstava u Balkan, pokazuje kako je s Balkana i od Balkana  jako teško pobjeći.

5. Literatura

Bjelić, D., (2002), Introduction: Blowing Up the „Bridge“, u Bjelić, D., Savić, O., ur.,  (2002), Balkan as Metaphor, London: The MIT Press

Luketić, K., (2013), Balkan: od geografije do fantazije, Zagreb, Mostar: Algoritam

Slukan Altić, M., (2009), Hrvatska kao zapadni Balkan- geografska stvarnost ili nametnuti identitet, Društvena istraživanja, Vol.20 No.2 (112) Lipanj 2011., <dostupno na: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=103699>, [pristupljeno 15.5.2014.]

Todorova, M., (2009), Imagining the Balkans, Oxford: University Press

http://www.dw.de/povijesni-strah-europe-od-balkana/a-17874404