Osvrt na ikonografsko ikonolški pristup u povijesti umjetnosti kroz tekst Abya Warburga Ritual zmije


 

1. O ikonologiji i ikonografiji

Tema ovog eseja jesu značajke tradicionalnog shvaćanja ikonografskog pristupa koji ćemo obraditi kroz tekst A. Warburga, Ritual zmije. Da bi shvatili ikonografski pristup nekom umjetničkom djelu potrebno je definirati sam pojam ikonografije. Riječ ikonografija dolazi od riječi eikon što znači slika i graphein što znači pisati. Dakle, ikonografija bi značilo opisivanje slike. Ciljevi ikonografije nisu samo opis slike. Ikonografija određuje, opisuje prikazano, ali također otkriva i objašnjava dublja značenja koja umjetnik donosi u umjetničkom djelu. Također, ikonografija otkriva uzore na koje se umjetnik ugleda pri stvaranju slika. Još jedan od ciljeva ikonografije je istraživanje likovnih tema, povijesti i način njihova razvoja te dublji sadržaj određenih tema. Ikonologija se definira kao grana povijesti kulture, zadaća joj je da otkrije kulturnu, socijalnu i povijesnu pozadinu tema u likovnoj umjetnosti i uzimajući u obzir ta saznanja objasni zašto je neka tema predstavljena na određeni način. Vrlo je važno da se zna kako postoje razlike između ikonografije i ikonologije, to nisu istoznačni pojmovi. Gledano iz lingvističke perspektive, ikonografija je kao što je već rečeno opis slike, dok je ikonologija tumačenje slike. 1 Utemeljiteljem ikonologije smatra se A. Warburg (1866. - 1929.). Bio je iz ugledne hamburške obitelji. Jedan od njegovih važnijih radova je istraživanje o freskama na palači Schifanoia koje mu je donijelo međunarodni ugled. S njima je započeta nova metoda proučavanja slika, ikonologija. Navedena istraživanja je predstavio javnosti 1912. godine na kongresu povjesničara umjetnosti u Rimu. Tamo je održao predavanje pod naslovom Talijanska umjetnost i internacionalna astrologija u palači Schifanoia u Ferari. Po njemu ikonologija je nazvana Warburgovom metodom. On je htio pokazati kako dotadašnje shvaćanje povijesti umjetnosti koje polazi od forme nije dovoljno za shvaćanje umjetničkog djela. Zalaže se za interdisciplinarnost. Za njegova istraživanja na području povijesti umjetnosti bila su važna znanja o magiji, religiji, astrologiji, odjeći, svečanostima, poslovna pisma itd.2 U svojem tekstu Ritual zmije uvodi nas u život Pueblo indijanaca u Novom Meksiku opisujući njihove kulturne običaje. Pri proučavanju kulture tamošnjih stanovnika puno je pažnje pridavao utjecaju religije tamošnjeg naroda na umjetnost. Iako počinje svoj tekst pričom o "primitivnom" čovjeku Indijancu završava ga pričom o suvremenom čovjeku. Kroz svoj tekst objašnjava na koji način su isprepletene religije i umjetnosti kod čovjeka Indijanca i kod suvremenog čovjeka.warbug avec masque katchina1

U ovom kontekstu trebamo spomenuti pojmove kao znak i značenje. Svako umjetničko djelo sastoji se od znakova koje je potrebno iščitati. Znanstvena disciplina unutar jezikoslovlja, ali i šire, koja se bavi proučavanjem znakova i znakovnih sustava naziva se semiotika. Ona proučava tekst čije značenje proizlazi iz odnosa između znakova. Tekst može biti izražen u općim jezikom, ali i medijem kao što je film, ples, slikarstvo isl. Sam pojam znak se određuje kao predstavljanje nečega nečim. Predstavljeno se naziva označenim, predstavljač označiteljem. Predstavljanje se tumači kao značenje, označavanje, prikazivanje referencjia...3spominjanje ovih pojmova nužno je za daljnje razumijevanje teksta. Ovdje ćemo se zapitati i tko je taj koji donosi značenje nekog umjetničkog djela ili motiva koji se javlja. Autor, kontekst u kojem je nastalo? Mijenjaju li se značenje, percepcija i interpretacija djela, motiva ovisno o kontekstu u kojem nastaje, ovisno o gledištu? Postoje li ispravna i neispravna percepcija ili ispravno i neispravno značenje, tumačenje? Što određuje te elemente? Pokušati ćemo kroz tekst osvjetliti moguće odgovore na ova pitanja.

2. Motiv zmije u različitim kulturama i ikonografsko – ikonološkoj analizi

Prvi spomeni ikonografskog pristupa zabilježeni su već u grčkoj literaturi, ako ćemo biti precizniji u opisima umjetničkih djela u Filostratovim spisima. Međutim, do kasnog 16. st. nema pravih interpretacija umjetničkih djela kroz ikonografski pristup pošto se ne zna jesu li umjetnička djela o kojima Filostrat govori u svojim spisima, izmišljena ili su uistinu postojala. Prvim pravim ikonografom smatra se Giovanni Pietro Bellori. Napisao je djelo Životopisi slikara u čijem uvodu govori kako će najviše pažnje posvetiti sadržaju umjetničkih djela. Pri tome Bellori nastoji kroz opis slike odrediti i njenu temu, nakon toga traga za literarnim izvorom i na kraju za dubljim značenjem cjeline. Interes za ikonografske studije počinje dobivati na snazi u 17. i 18. st. U tom kontekstu treba spomenuti istraživanje G. E. Leesinga Kako su stari prikazivali smrt u kojem obrađuje temu Kupidona s preokrenutom bakljom. U Francuskoj u 19.st. počinje znanstveno proučavanje srednjovjekovne ikonografije. Studije koje su se pojavile vezane za to područje (A. Cosnier, A. N. Didron, C. Rohault de Fleury..) stvorile su pregled kršćanske ikonografije. Na njihovim radovima utemeljeni su radovi ikonografa 20. st. Početkom 20. st. javlja se A. Warburg i utemeljuje tradicionalni pristup ikonografiji te razvija ikonološko promatranje umjetnosti. Jedan od poznatijih njegovih sljedbenika je Erwin Panofsky koji je postao najpoznatiji ikonograf i ikonolog. On razvija temeljne ideje A. Warburga i smatra se teoretskom bazom ikonologije i ikonografije. 4zmija

Tekst Ritual zmije donosi uvid u život indijanskog čovjeka i njegovo shvaćanje svijeta. Ono je neotuđivo povezano sa religijom. Njihova religija, koju bi današnji čovjek nazvao praznovjerjem objašnjavala je prirodne pojave, dobre i loše stvari koje su im se događale kroz životni put. Stvari koje nisu mogli razumjeti objašnjavali su putem religije, praznovjerja. Za njihovu religiju vezani su bili kultovi, totemizam najčešće. Poistovjećivali su se s prirodom koja im je često bila izvor radosti i tuge (suša, nedostatak kiše- siromaštvo, glad) kako bi razumjeli prirodne pojave. Poistovjećivanjem vjerovali su da će dobiti moći neke životinje koju nemaju kao ljudi. U svojoj zajednici provodili su između ostaloga magijski ples sa zmijama koji je predstavljao prožimanje mita i magijske prakse koja je karakterizirala njihovu religiju. Motiv zmije je podignut na razinu kulta jer je njezino tijelo kad se savine, imalo oblik munje koja je donosila kišu, koja je pak pogodovala usjevima. Plesom sa zmijom dozivali su kišu. Motiv zmije stoga se često pojavljivao u njihovom svakodnevnom životu kao slikovni ukras uporabnih predmeta, dekoracije u domovima, dekoracije na odjeći itd. Slikovno pismo koje nalazimo, primjerice na glinenim posudama indijanaca je simboličko. To su pojavni oblici koji su stilizirani. Možemo ih opisati kao međustupanj prikaza stvarnosti i znaka. Dolazeći u kulturu Pueblo indijanaca susrećemo se sa motivom zmije kroz različite elemente i situacije svakodnevnog života. Kako bismo ispravno protumačili značenje tog slikovnog motiva potrebno nam je šire znanje o zajednici, vremenu i kontekstu u kojem se motiv pojavljuje. Kao što Warburg i njegov nasljednik Panofsky tvrde, potrebno je znati mnogo više od onoga što je formalno i sadržajno prepoznatljivo. To je od izuzetne važnosti pri određivanju prirode umjetničkog djela.

Likovno djelo potrebno je povezati sa drugim područjima istraživanja. Takvu tradiciju nastavlja i Fritz Saxl koji je bio Warburgov asistent u Hamburgu. Intenzivno se bavio proučavanjem astroloških i mitoloških rukopisa. Iz njegovih proučavanja proizašle su knjige British art and the Mediterrannean, a u suradnji s Panofskyem i Klibanskym djelo Saturn and Melancholy.5 Kroz tekst A. Warburga donosi se razvoj simbola zmije u umjetnosti kroz povijest u različitim kulturama, na različitim geografskim područjima. Motiv zmije pojavljuje se u kulturi kršćana, ali i vrlo rano u kulturi starih antičkih civilizacija. Primjer za to je djelo Laookontova skupina gdje je jasno kako motiv zmije ima lošu konotaciju. Prisjetimo li se priče o Laookontu i sinovima znamo da je ona simbol krvnika kojeg su poslali bogovi kako bi kaznili Laookonta. Zmija je ovdje percipirana kao demon, međutim postoji i zmija božanstvo. Asklepije, polubog oko svojeg ozdraviteljskog štapa ima zmiju. Zmija omotana oko njegova štapa promatra se kao on sam tj. njegova duša. Zmija ima sposobnost presvlačenja svoje kože u određenom vremenu u prirodnom ciklusu njezina života koje je simbol ponovnog rođenja, besmrtnosti, a što je besmrtno osim duše i osim Boga. Zmija se kao motiv pojavljuje i u Bibliji. Međutim, u Bibliji ona ima jasno negativno značenje. 6 Percipirana je kao simbol sotone, kao simbol grijeha. Zmija je ipak ta koja je navela Evu na grijeh. Zmija nije ta koja donosi život, besmrtnost već smrt. Smatra se da je takva negativna konotacija zmiji pripisana upravo zbog zapisa u Bibliji o Evi i zmiji, vidimo da je zmija bila simbol smrti, kazne, nečeg lošeg. To možemo vidjeti i u antičkih Grka kroz primjer Laookonta i sinova, ali i Meduze koja je skamenjivala ljude, a imala je zmije na glavi umjesto kose. Krv zmija sa lijeve strane Meduzine glave bila je otrovna, dok je sa desne strane bila ljekovita. Vidimo dvojnost u tumačenju motiva zmije. Zašto je u kršćanstvu poprimila upravo negativnu konotaciju? Promatrajući priču o Asklepiju gdje je ona simbol njegove duše, besmrtnosti pa sjetimo li se Meduze i činjenice da je krv zmija s desne strane glave ljekovita to nas opet asocira na besmrtnost. Zašto ona ne bi bila simbol besmrtnosti, života u krajnjoj liniji simbol Isusa Krista u kršćanstvu koji je jedini s ovoga svijeta koji je uskrsnuo?

Promatramo li motiv zmije kroz različite kulturološke perspektive njezino značenje će svaki puta za nas biti drugačije. Stoga je nužno pri promatranju bilo kojeg motiva znati o kontekstu kulture, geografskog prostora, povijesti, običaja, religije, filozofije zajednice u kojoj se motiv javlja. Ovu tezu podupire i sam Erwin Panofsky izlažući svoje tri faze ikonografske analize. U prvoj fazi predikonografskog opisa nabrajamo što vidimo na slici, međutim treba imati na umu da u vremenu danas nabrojani predmeti možda nemaju značenje koje su imali u prošlosti. U drugoj fazi ikonografskog opisa utvrđujemo temu. Ova faza zahtijeva široko znanje o temama i sadržajima u umjetnosti nekog područja, ali i poznavanje mogućih literarnih ili drugih predložaka. Treća faza je ikonografska interpretacija za koju nam je potrebno znanje o sekundarnim ili simboličkim značenjima koji predmeti mogu imati u nekom razdoblju. Pri interpretaciji treba kombinirati spoznaje o umjetničkom djelu iz različitih područja znanstvenih disciplina. Naposljetku na te tri faze on nadodaje i ikonološku interpretaciju za koju je važan društveni, znanstveni, vjerski, književni i filozofski razvoj zajednice. Ikonološke interpretacije provode se na temelju ikonografskih interpretacija. Ikonološka intrepretacija bi trebala odgovoriti na pitanje zašto baš ta tema i zašto je prikazana na takav način? Treću fazu Panofsky naziva ikonografska interpretacija u dubljem smislu, od 1955. godine je naziva ikonološka analiza. Pojedini autori mu zamjeraju što ne radi razliku između dva aspekta tumačenja: povijesno – umjetničkog i kulturno- povijesnog (zašto je djelo nastalo takvo kakvo je, kako se ono objašnjava s obzirom na kulturnu, društvenu, povijesnu pozadinu). 7Završimo razvojni put prikaza motiva zmije kroz povijest. Dolazeći do doba suvremenog čovjeka zamjećujemo kako je magija prevaziđena tehnologijom. Čovjek prirodne pojave objašnjava znanošću, tehnologijom. Mijenja se njegov odnos prema prirodi. Ne štuju se više zmije, štuje se tehnologija. Zmija više ne donosi kišu, a ni munje. Tu su sad bakrene zmije i dalekovodi koji provode struju. Nema više kulta zmije, tu je kult mašine.

Prirodne sile više nisu iznad čovjeka i njegova shvaćanja, one su iznad i podložne čovjekovoj volji. Razvojem simbola zmije pratimo i razvojni put čovječanstva. Možemo li na kraju zmiji dati neko internacionalno, univerzalno značenje? Moglo bi se konstatirati kako motiv zmije odgovara na neka viša pitanja čovjekova postojanja kao što su odakle smrt, bol, razaranje, patnja. 8 Motiv zmije je objašnjavajući slikovni uzrok na takva pitanja. Pri našoj interpretaciji ikonografskog pristupa mogli smo u obzir uzeti bilo koji drugi motiv, simbol umjesto zmije i sigurno bismo naišli na mnoštvo različitih drugih tumačenja navedenog motiva ovisno sa kojeg kulturno – povijesnog gledišta motiv promatrali. Tu možemo nabrojati i motiv svastike koja ima različito značenje za naciste i za indijsku kulturu, motiv križa koji za japansku kulturu vjerojatno nema nikakvo značenje osim matematičkoga itd.

     3. Interdisciplinarnost i tumačenje slikovnih prikaza

Naposljetku sumirajući sve navedeno do sad A. Warburg je kao što vidimo oblikovao tradicionalni pristup ikonografiji svojim idejama koje su se prenosile dalje i preko njegovih učenika od kojih su najistaknutiji možda Erwin Panofsky i Fritz Saxl. On naglašava važnost suradnje sa drugim disciplinama pri ikonografskom tumačenju umjetničkog dijela. Ideal koji je zagovarao je svakako bila sveobuhvatna kulturološka znanost u kojoj ne bi bilo granica između različitih znanstvenih disciplina. Vrlo zorno je to nastojao približiti kroz svoj tekst Ritual zmije opisujući nam život indijanaca iz Novog Meksika. Tekst je antropološka, kulturološka studija. Promišljanjem o pročitanom, stavljanjem simbola na slici u kontekst sa razmišljanjima i životom indijanaca simboli, motivi i stilizirani znakovi dobivaju svoje značenje. Određeni prikazi ikonografskom i ikonološkom interpretacijom dobili su svoje značenje i objašnjenje. Ali tko je taj, što je to što određuje značenje ne samo motiva koji vidimo na slici, arhitekturi ili nečem drugom? Jesu li to vrijeme u kojem je nastalo, uvjeti u kojem je nešto nastalo, tvorac to jest autor? Čije je tumačenje djela, motiva ispravno? Tumačenje autora ili promatača, istraživača sa strane koji možda ima šira znanja o prikazanima motivima i djelu koji se referiraju na spoznaje koje donosi iz drugih kultura? Time što nam istraživač daje šire shvaćanje pojma je li njegovo shvaćanje i ispravnije? Kroz analizu motiva zmije vidimo kako se značenje znakova uspostavlja s vremenom i ustaljuje na određenom području. Dakle, mogli bi značenje, interpretaciju nekog motiva na slici ili umjetničkog djela u cijelosti usporediti sa znakovnim sustavom jezika. Svaki znak u tom sustavu za nas ima određeno značenje na određenom geografskom području. U tom kontekstu je autorstvo oznaka/etiketa. Prepoznavanje je moguće aktiviranjem kodova koje smo naučili iz interakcije s drugima to jest usvajanjem kulture. Ovdje se vraćamo na Warburga i njegovu teoriju. U tumačenju pojedinih motiva pogled kakav nam nudi Warburg, je vrlo važna točka za ispravnu interpretaciju. U to smo se uvjerili na primjeru motiva zmije za koji smo pokazali da ovisno iz koje kulturološke perspektive promatrali ona može poprimiti drugačije značenje. Potrebno je sagledati kulturološki kontekst kako bi ispravno interpretirali znakove u kojima je sadržan tekst.

 

1ROELOF VAN STRATEN , Uvod u ikonografiju, Zagreb, 2003., 9

2UDO KULTERMANN, Povijest povijesti umjetnosti, Zagreb, 2002., 28 - 33

3http://komunikologija.grf.unizg.hr/media/SEMIOTIKA. , pristupljeno 9. svibnja, 2015.

4UDO KULTERMANN, (bilj. 2), 237 - 240

5UDO KULTERMANN, (bilj. 2), 233, 234

6ABY WARBURG, Ritual zmije, u Teorija umjetnosti, knjiga 2, Milan Pelc (ur.), Zagreb, 1996., 16 - 77

7ROELF VAN STRATEN, (bilj. 1), 10 - 17

8ABY WARBURG, (bilj. 6), 16 - 77