Uloga glazbe u konstruiranju lokalnog identiteta grada Rijeke (Milih M. i Slavić A.)

RijekaKulturna geografija glazbe

Kao što navodi Eileen Hogan (2007) u svom tekstu Enigmatic territories': geographies of popular music,: „glazba je po prirodi geografična“ (Connel & Gibson, 2003:280, prema Hogan, 2007). Stoga ne iznenađuje da područje glazbe stječe sve veći legitimitet u akademskim krugovima. Geografija glazbe dio je šireg disciplinarnog polja kulturne geografije, nastalog u kasnim 60-im godinama 20. stoljeća. Pionirom geografije glazbe smatra se Peter Hugh Nash, koji je 1968. godine objavio znanstveni rad na temu Glazbene regije i regionalna glazba (Hogan, 2007:1). Taj je rad evocirao teme kojima će se u nastavku baviti geografija glazbe, među kojima su: „…razgraničavanje glazbenih regija i interpretacija regionalne glazbe, evolucija lokalno specifičnih vrsta glazbe, izvore (engl. culture heart) i difuzije glazbenih fenomena, utjecaj glazbe na kulturni pejzaž (npr. izgradnja koncertnih dvorana), prostorne organizacije glazbene industrije itd.“ (Cvitanović, 2009:319). Baveći se pitanjem geografije i glazbe, Marin Cvitanović (Ibid.) uočio je kako iskustvo prostora nije samo fizičko iskustvo, obilježeno samo svojim fizičkim svojstvima, već je obogaćeno emocijama. Kako navodi autor: „kad značenje prostora ulazi u područje emocija, literatura i umjetnost nameću se kao način na koji ljudi mogu izraziti ta značenja“ (Ibid.).

Interdisciplinarni pristup istraživanjima unutar geografije glazbe upućuje na kompleksne interakcije i međuovisnost mjesta, identiteta i popularne glazbe. Proces je dvosmjeran, pa kao što identitet mjesta utječe na glazbeni izričaj, tako i glazba utječe na konstrukciju identiteta mjesta. Tako Hogan (2007:3) smatra da su upravo riječi pjesme te koje ponajbolje označavaju relaciju između glazbe, mjesta i identiteta. Pritom se ne smije zanemariti da takav pristup samo jednoj dimenziji, iako koristan, nije dostatan da objasni cjelokupnost fenomena, ali nam može poslužiti kao korisna polazišna točka u daljnjem razmatranju.

Najdraža Rijeko - analiza

Upravo je ovakav pristup odabran za analizu uloge glazbe u konstruiranju lokalnog identiteta grada Rijeke. Smatramo da je mikro-razina u istraživanju iznimno važna te nije teško uočiti kako lokalno okruženje obiluje primjerima iz područja popularne glazbe u kojima je vidljiva trodiobna shema prostor-glazba-identitet. Za ovu analizu odabrana je pjesma koja na službenim stranicama grada Rijeke slovi za službenu svečanu pjesmu, a mnogi je neslužbeno nazivaju i 'riječkom himnom'. Najdraža Rijeko, autorska je pjesma Damira Badurine, koja datira iz 80-ih godina 20. stoljeća.

U radu ćemo analitički pristupiti pjesmi Najdraža Rijeko koja ukazuje na ono što Hogan (2007:3) naziva „liričkom reprezentacijom mjesta u glazbi lokalnog umjetnika“. U analizi ćemo se usmjeriti konkretno na riječi pjesme i pokušati prikazati konstrukciju lokalnog identiteta putem korištenja metafora i antropomorfizacije grada. Jedan od načina na koji možemo interpretirati ovu pjesmu jest da je grad shvaćen kao metafora za majku. Takvu interpretaciju evocira već prvi stih pjesme: „iz tvoje sam kolijevke, Rijeko, otplovio negdje daleko“. Kolijevka je direktna asocijacija na majku koja polaže dijete u nju, a nadalje, to su i osjećaji topline, brižnosti, čežnje, ljubavi i privrženosti koji se univerzalno povezuju s majčinstvom ('voljeni grade, za tebe dišem'). Grad je antropomorfiziran tako da mu je pridodana duša ('ja sam u tvojoj, ti u mojoj duši'), njedra u koja se dijete uvijek može vratiti ('najdraža Rijeko, otvori njedra/ vraćam se tebi, primi mi jedra') i ruke ('najdraža Rijeko, pružam ti ruku'). 

Osim metaforičkih, u pjesmi se mogu iščitati i konkretna fizička obilježja Rijeke kao grada. Ovo se prvotno odnosi na luku, koja je prepoznatljivo obilježje Rijeke, grada na moru. Pojam luke u pjesmi se javlja u nekoliko navrata, u eksplicitnom i implicitnom značenju – luka kao pristanište za brodove ('spustit ću sidro u tvoju luku'), ali i sigurna luka za čovjeka koji se vraća u svoj dom. Majka je ta koja otvara vrata svom djetetu, čime 'vrata' doprinose shvaćanju Rijeke kao doma. Također, u pjesmi se, osim luke, konkretno javljaju i druga geografska mjesta s kojih se, primjerice, može sagledati 'veličina' grada, a ta su mjesta familijarna stanovnicima grada ('da pogledam Kvarner sa vrha Trsata'). Navedena mjesta evociraju osjećaje kod stanovnika gdje se 'veličina' grada može povezati s jačinom osjećaja, kako na fizičkoj razini, tako i na onoj duhovnoj. Poslužit ćemo se interpretacijom Hoganove (2007:4) gdje ona zaključuje da takvi poetični i bajkoviti prizori: „uključuju lokalne geografske prostore u naizgled bestjelesan svijet“.

Iz pjesme se može iščitati poimanje Rijeke kao entiteta koji je čvrst i stabilan naspram pojedincu u razdoblju odrastanja, koji svoju slobodu traži daleko od 'sigurne luke' ('mladost je htjela daljine/luke bez tvoje topline'). Pojedinac pritom traži svoj identitet dalje od svog doma, koji je, međutim, na njega ostavio neizbrisiv utjecaj, ('ja sam u tvojoj, ti u mojoj duši') te stoga osjeća duboku privrženost i čežnju prema toplini dalekog doma pa se njemu uvijek vraća. S obzirom na udaljenost od svog doma, pojedinac svoj grad idealizira i piše mu pjesme, a  pjesma je pritom najuzvišeniji način iskazivanja osjećaja ('najljepšu pjesmu srcem ti pišem'). Rijeka je u ovoj pjesmi, osim grada kao fizičkog prostora, ujedno i majka i luka, ili, obuhvaćeno pod istim pojmom, 'dom'. Dok s jedne strane možemo pjesmu promatrati kao osoban izričaj pojedinca prema gradu, s druge strane ona je kolektivni izraz stanovnika prema (rodnom) gradu te pruža osjećaj kolektiviteta, odnosno, Andersonovim rječnikom, 'imaginarne zajednice'. Tome najbolje svjedoči činjenica da je proglašena svečanom pjesmom grada Rijeke, kao i brojne njezine obrade (pr. klape) i izvedbe na raznim društvenim prigodama (pr. navijači Armade na utakmicama). 

Možemo reći da pojedinac na simboličkoj razini geografski prostor pretvara u idealizirano mjesto prožeto nostalgijom i čežnjom. Na taj način grad postaje više od fizičkog prostora, odnosno, postaje osjećaj nekog mjesta. Načini na koje je mjesto prikazano u nekom umjetničkom djelu pomažu: „u dočaravanju i oblikovanju njihove geografske percepcije kod širokoga kruga publike, stvarajući genius loci, tzv. duh mjesta“ (Crang, 1998; prema Cvitanović, 2009:319). Pritom se posebno ističe glazba „kao oblik kulturne komunikacije i sveprisutni kulturni proizvod“, zbog svoje velike sposobnosti nastanka i evociranja osjećaja mjesta.

Iako je ovo primjer gdje se kroz glazbeni izričaj, identitet grada formirao kao fiksan i relativno stabilan, Hogan (2007:8) navodi kako se lokalno može razumjeti kao prostor stalnog osporavanja. S ovom bismo se tvrdnjom složile, s obzirom da postoje mnogobrojni primjeri popularne kulture s istom lokalnom tematikom, čiji sadržaji u relaciji jedni s drugima potvrđuju navedeno. Primjerice, glazbenik Neno Belan i njegov stil u kojem se miješaju 'riječki rokerski duh' i 'mediteranski senzibilitet', u pjesmi Rijeka snova pjeva o 'obećanom gradu' ('Rijeka snova, vrelo nade/vrtlog želja, život moj') i gradu slobode. Povezano s time, ova pjesma nudi drukčiju vizuru grada i drukčiju percepciju lokalnih identiteta. Tako možemo reći da glazba brzo bilježi društvene promjene te time postaje aktualni agens na način da: „autori putem tekstova izražavaju svoja viđenja događaja, ljudi, okolnosti i krajolika koji su relevantni za širi krug slušatelja“ (Cvitanović, 2009:319). To je jedan od načina u izgradnji lokalnog identiteta kroz popularnu glazbu, što Hogan (2007:1) s pravom naziva 'zagonetnim teritorijem' zbog brojnih metodoloških i teorijskih izazova.

Zaključna razmatranja

S obzirom da je ovo samo jedan mogući aspekt istraživanja u geografiji glazbe, ali i pitanju konstrukcije identiteta općenito, možemo se nadovezati na Hoganovu (2007:2) i poduprijeti njezinu tvrdnju da: „različitost u pristupu ukazuje na višestrukost načina na koji geografski pristupi mogu razmatrati glazbenu proizvodnju i potrošnju“. Teren za daljnja istraživanja gotovo je neiscrpan, zbog činjenice da ne postoji mnogo radova unutar interdisciplinarnog područja geografije glazbe, ali i zbog širokog spektra mogućih tema i kulturnih proizvoda.

 

 

Literatura:

Znanstveni radovi:
1.Cvitanović, M., (2009), (Re)konstrukcija balkanskih identiteta kroz popularnu glazbu, Migracijske i etničke teme 25(4); 317-335
2.Hogan, E., (2007), Enigmatic Territories': geographies of popular music, Critical Public Geographies Working Paper UCC; 1-12
Web-stranice:
1.http://www.rijeka.hr/Default.aspx?art=7851, [pristupljeno 29.11.2015]
2.http://www.rirock.com/rirock-scena/intervju-neno-belan-zakacio-sam-se-za-rijeku-sto-mogu/, [pristupljeno 29.11.2015]
 

Martina Milih i Antonija Slavić