Cultural Studies

Odsjek za kulturalne studije Rijeka

Nina Orlović: Konceptualizacija pojma svetosti unutar korpusa hrvatskih web stranica

Tema ovog seminarskog rada je analiza kulturološke definicije pojma svetosti unutar korpusa hrvatskih web stranica te specifično unutar konteksta kršćanskih i katoličkih web stranica. Fokus je na jezičnom oblikovanju društvene stvarnosti, odnosno implikacijama koje stvara najčešći jezični, a zatim i kulturološki, kontekst pojma svetosti i njihov utjecaj na daljnje etičke, moralne društvene vrijednosti. Smatram da najčešći kontekst i ostali pojmovi koji se pojavljuju u povezanosti s pojmovima svetosti, svetog i sakralnog prikazuju ne samo kršćanski i katolički odnos prema konceptualizaciji svetosti već oblikovanje specifične društvene stvarnosti kroz simbolički kod i formiranje moralnih i etičkih društvenih vrijednosti. Kroz ovaj seminar prikazati ću rezultate svojeg istraživanja u svrhu potvrđivanja ove teze.

KONGITIVNOLINGVISTIČKA TEORIJA I DEFINICIJE SVETOSTI UNUTAR BIBLIJE

Teorija pojmovne metafore lingvista i filozofa G.Lakoffa i M.Johnsona se bazira na ideji da pojedinac opojmljava kompleksne fenomene i specifično iskustvo svijesti pomoću već poznatih koncepata iz domene fizičkih i psihičkih iskustava te ih tako strukturira u smislenu cijelinu. Jednostavnije rečeno, koristeći jezični fenomen metafore kako bi opisao prije neviđeno iskustvo, pojedinac ga stavlja u već strukturirano polje razumijevanja i pomoću njega, daje mu smisao. (Lakoff, Johnson, 2003.) Ono što su Lakoff i Johnson prvenstveno utvrdili svojom teorijom jest postojanje metafore u konceptualnom sustavu, a ne samo jezičnom te inherentnost metafore ljudskom umu - ljudi "misle" u metaforama.
Lakoff i Johnson su utjelovili različite modele i specifikacije pojmovne metafore, no one koje su bitne za tematiku ovog rada jesu ontološke metafore, odnosno personifikacija. Ontološke metafore su svi načini osmišljavanja emocija, situacija, događaja, aktivnosti ideja itd. kao pojedina bića ili tvari - pomoću naših iskustava s fizičkim objektima, dok je personifikacija oblik ontološke metafore; iskustvo poimanja i interakcije s fizičkim objektima je temelj za osmišljavanje pojedinih tvari i bića kao osobe,  čime se entitetu daju ljudske osobine, motivacije i aktivnosti. Što se tiče kognitivne lingvistike unutar religije, Lakoff i Johnson su u svojem radu, primjerice, opisali metonimijski odnos u simbolici grlice kao Svetog Duha. Simbolika nije slučajna, već je povezana koncepcijom grlice u zapadnjačkom društvu i Svetog Duha unutar kršćanske teologije; grlica se smatra lijepom, nježnom, gracioznom i miroljubivom pticom, najčešće ju se vidi kako leti prema nebu i silazi među ljude, što ima metonimijski odnos sa koncepcijom Raja i spasenjem. Naposljetku religije jesu metaforične i metonimijske po svojoj prirodi; njihova opipljivost se mjeri količinom simboličkih poveznica između svakodnevnih iskustava i koherentnih metaforičkih sistema koji karakteriziraju religije i kulture. (Lakoff, Johnson, 2003.)

Kako bi mogla daljnje primjeniti ove teorije unutar svojeg istraživanja, bitno je predstaviti određene konceptualizacije svetosti unutar kršćanske religije. Josip Marcelić u tekstu "Transcendencija i imanencija svetosti" prvenstveno komentira poimanje Božje svetosti od strane "Izabranog naroda" te naglašava kako je Bog definiran kao takav upravo zbog njegove odvojenosti od ljudske grešnosti, te je Bog po svojoj svetosti "nedostupan" i "odijeljen od slabosti zemaljskih stvorova." (Marcelić, 1979.) Slična definicija postoji i u raznim studijima Biblije, te čak postoji stav kako je prvotno značenje riječi sveto upravo "odvojeno"; dakle, svetost u kršćanstvu se prvenstveno definira kao nadnaravna, nadljudska "osobina". Ideja o odvojenosti u ovom slučaju daje i na autoritivnosti kao osobnosti Boga, kao vrednim štovanja - primjerice, o Bogu se često govori kao o "nebeskom Bogu Ocu". Pridjev "nebeski" opojmljava svetost doslovno odvajajući je od zemlje i sukladno tome, od čovjeka, te mu pridaje funkciju "nadređenoga", dok se drugi dio pojma objašnjava funkcijama muškog roditelja i odgajatelja, pridaje mu se uloga "stvoritelja" te kulturalni model patrijarhalne obitelji u kojemu je otac nositelj autoriteta. (Perak, 2011.)

Prvenstveno je zanimljivo primjetiti da se koncept svetosti u kršćanstvu definiraju skoro pa isključivo u odnosu na Boga, i to personificiranjem Boga i davajući mu ljudske osobnosti koje se smatraju vrlinama te odražavaju moralne vrijednosti zapadnjačkog društva u kojemu je kršćanstvo prevalentno, koliko i na njih koncepti svetosti unutar religije utječu.


SVETOST UNUTAR KORPUSA HRVATSKIH WEB STRANICA

Za svrhe ovog istraživanja koristila sam softver Sketch Engine, alat za analizu različitih jezičnih korpusa, koji služi kako bi prikazao sintaktičnu okolinu pretraženog pojma i najčešći kontekst u kojemu se pojavljuje. U ovom istraživanju, koristila sam korpus hrvatskog weba iz 2013. godine (hrwac2.2) kako bi kontekstualizirala pojam svetosti, svetog, sveca i svetice te sakralnog. Uzorak prvog istraživanja je radi praktičnosti sužen na 100 najčesćih pojmova, te je otprilike 90 posto upravo sa web stranica kršćanske ili katoličke tematike, stoga sam istraživanje fokusirala upravo na kontekst pojma u tim specifičnim religijama. No, sama činjenica da najveći broj rezultata dolazi u specifićno kršćanskom religijskom kontekstu, a ne recimo budističkom, dokazuje prevladavanje kršćanske religije u Hrvatskoj nad ostalim religijama te da je sam pojam svetosti najčešće shvaćen u kršćansko - religijskom kontekstu. Rezultate istraživanja uspoređujem sa biblijskim definicijama svetosti i svetog, te lingvističkim teorijama jezika i utjecaju jezika na oblikovanje društvene stvarnosti.
Najučestalijih deset pojmova koji se pojavljuju u sinonimskom odnosu sa pojmom svetost su: dobrota, pravednost, duhovnost, dostojanstvo, savršenstvo, vjernost, mudrost, jedinstvo, poniznost, zajedništvo, dok su deset najčešćih pojmova u sinonimskom odnosu sa riječi sveto plemenito, sakralno, pobožno, časno, božje, veličanstveno, divno, dostojno, čitavo i revno. Najčešći izvori su web stranice različitih kršćanskih župa iz Hrvatske, blogovi religiozne tematike te članci iz različitih web portala koji nisu nužno religiozne/kršćanske tematike. Prva zanimljivost jest da su sve riječi pojmovi kojima opisujemo ljude i/ili ljudske osobine. Najčešći rezultat, dobrota (19,883 rezultata) se često opisuje kao "ideal ljudskosti" ili najbitnija ljudska vrlina. Između svetosti i dobrote se povlači sinonimska povezanost jer oba pojma evociraju određenu "visinu" bivanja; moglo bi se reći, da je dobrota najčešći sinonim za svetost zato što se smatra najbližim pojmu svetosti, kada ono nebi bilo rezervirano za opis nadljudskog, transcendentalnog stanja. Uz pojam dobrote najviše vežemo altruizam, što je bitna karakteristika Boga unutar Biblije - jedna od najpoznatijih biblijskih rečenica jest "ljubi bližnjeg svoga kao samoga sebe", što se može opisati kao svojevrsni temelj moralnih vrijednosti kršćanskog učenja. Što se tiče sinonima za pridjev sveto, oni su većim brojem sličnijih konotacijskih vrijednosti (sakralno). Također, prvi rezultat evocira slične vrijednosti poput dobrote; plemenitost je ljudska osobina, vrlina, korištena kako bi opisala osobu koja čini dobro za druge ljude, ali istovremeno i u drugačijem, zastarjelom kontekstu se koristi kako bi opisala osobu "odlike dobre rase i vrste". Implikacije su slične; sveta osoba je plemenita osoba, jer plemenita osoba je istovremeno moralno dobra, altruistična, ali i upravo zbog toga, "uzvišena" u odnosu na druge ljude i pridaje joj se autoritet i najčešće se smatra uzorom moralnih vrijednosti. Također, u odnosu na imenicu svetost koja se koristi kako bi opisala koncept u cijelosti, za pridjev sveto se vežu sinonimi poput pobožno i božje; dakle, pridjev se koristi česće kako bi opisao nešto u odnosu na Boga tj. poniznost Bogu i kršćanstvu dok se svetost čak često koristi kao sinonim za Boga samoga, odnosno Bog jest najveći simbol svetosti unutar kršćanstva i zapadnjačkih društava koja počivaju na kršćanskim učenjima.
Najučestaliji kontekst, odnosno riječi koje se pojavljuju uz pojam svetosti, su raznolike, no i dalje se kreću u sličnim sintagmama kao i prethodni rezultati. Primjerice, kada je svetost korištena u genitivu, najčešći rezultati su svetost života, braka, Crkve, obitelji te patrijarh (Njegove svetosti patrijarha). Što se tiče rezultata za "svetost života", prvenstveno se pojam svetost koristi kako bi utemeljila značaj Božjeg stvaranja čovjeka i  njegovog života, ili kao Jedna rečenica sa članka na stranici Hrvatskog katoličkog liječničkog društva glasi:  "Pokušaj odbijanja stvaranja i s njime svetosti života nije napad samo na Boga, nego i napad na razum i zdravu svjetovnost jer se razum poziva na Stvoritelja, a zdrava svjetovnost prepoznaje u tom korijenu čvrstoću realnosti kao i svoju autonomiju u odnosu na zloupotrebu i nasilnost ljudske moći koja traži da se ubije druga ljudska osoba." Kontekst korištenja pojma u ovom slučaju jest pobačaj, gdje autor smatra činom pobačaja kršenjem svetosti života kao takvog; dakle, život se sam po sebi smatra svetim, jer je kao takav stvoren od Boga. Ovdje se povlači poveznica sa utemeljenim modelom Boga Stvoritelja i Boga kao oca, te se evocira kulturalni model patrijarhalne obitelji u kojemu je otac autoritet, ali i određeno strahopoštovanje prema Božjim kreacijama u smislu poštivanja "Božjeg zakona", po uzoru na poštivanje zakona u ljudskom društvu. (Perak, 2011.)

ZAKLJUČAK
     
Svetost unutar konteksta kršćanstva i sukladno tome, kršćanskih web stranica, se prikazala kao raznolik pojam. Unutar kršćanskog učenja, pojam svetosti se prvenstveno koristi u odnosu na Boga, čija se svetost reificira u ljudskoj svijesti upravo pomoću pojmovnih metafora, kako su teoretizirali G.Lakoff i M. Johnson. Pomoću personifikacije prethodno nepoznatog entiteta, pridavajući ljudske osobine, motivacije i koristeći iskustvo u razumijevanju fizičkih objekata i ljudskih emocija, svetost se opojmljuje kao istovremeno vrlo ljudska i nadljudska, transcendentalna "osobina". Koristeći pridjeve i ljudske osobine koje vežemo uz dobru, altruističnu, milostivu ali i dalje autoritativnu, moćnu, osobu, evocira se Božja svetost, dok se ostali sveti entiteti unutar Biblije smatraju svetim zbog njihove poniznosti i mudrosti, prema i u odnosu na Boga. Rezultati moga istraživanja su kvalitativno prikazali koliko je reificirana upravo ova teorija ontoloških metafora i metonimije, obzirom na učestalost rezultata sa kršćanskih web stranica, no i nekolicine nereligioznih portala. Oni su, naime, dokazali koliko su poimanja svetosti i vrijednosti kršćanskog učenja utemeljili moralne i etičke vrijednosti našega društva danas.  Naposljetku, smatram da je ljudsko poimanje svetosti i ljudsko pridavanje važnosti pojmu svetosti, "misleći u metaforama", omogućilo toliku jačinu tog pojma; da ne postoje utemeljene ljudske vrijednosti koje na ovaj ili onaj način kvantificiraju određene pojmove, osobine, bića i tvari, Božja svetost i svetost općenito ne bi imali ovako snažno značenje unutar i van religije.

LITERATURA

Lakoff, Johnson, (2003.) "Metaphors We Live By", The University of Chicago Press, London
Marcelić, J. (1979.) "Transcendencija i imanencija svetosti", Crkva u svijetu, Split
Perak, B. (2011.) "Jezično opojmljavanje iskustva svetoga",  Suvremena znanost i vjera, Mostar

 

Odsjek za kulturalne studije U Rijeci, 1.9. 2017.