Ideologija na optuženičkoj klupi radi učinaka manipuliranja ljudskim emotivnim (i spoznajnim) procesima

U ovom radu u raspravi međuostalim ću se osvrnuti na teorije koje Geertz navodi kao društveno-psihološke odrednice ideologija; teorije interesa i teorije napetosti- emocija.

S tog polazištu ću od autora koji ih izlaže- Clifforda Geertza u jednom smjeru krenuti ka tumačenju Fayarebendove nužnosti stvaranja otvorenog i relativističkog društva oslobođenog dogmi racionalizma kao jedine metode i iskustva koja ne dozvoljava pluralizam iskustava i u drugom smjeru- koji otvara dimenziju osjećanja kao ideologizirane stvarnosti pojednica i društva, a radi rekla bih- društvene i kulturne objektivnosti. Cilj dovođenja Geerza i ideologije kao sistema kulture u te veze je sljedeći – s anarhističkom i dadaističkom perspektivom društva s odgovornim pojednicima (Fayerabend), te pojedincima koji su odgovorni za svoje osjećaje, suočeni s njihovom ideologizacijom (Hochschild). Problematičnost koju Geertz uočava da su značenja izvedena iz osjećanja ostavljajući dojam kao sasvim prirodan, zdravorazumski proces; potkrijepit ću radom Arnie Hochschild- koja ide sloj dublje i od Geertza u kulturnoj analizi osjećaja.