François Truffaut i autorska teorija

François Truffaut spada među najznačajnije predstavnike Francuskog novog vala,  važnog pravca filmske    umjetnosti kraja 50-ih i početka 60-ih. Brojne su karakteristike koje se vežu uz taj pravac (na primjer, mali budžet,  snimanje na lokacijama i slično), ali ona na koju ću se ja usredotočiti u ovom seminarskom radu je autorska teorija.  Iako ju je promovirala većina redatelja Francuskog novog vala u većoj ili manjoj mjeri, Truffaut ju je promovirao  najintezivnije te ću je zato i analizirati na temelju nekih od njegovih najznačajnijih filmova. Filmovi koji će se analizirati u ovom radu su 400 udaraca, Pucajte na pijanista, Jules i Jim i Američka  noć Svaki od navedenih filmova može se analizirati sa više aspekata. Međutim, ovdje je cilj ukazati na Truffautovu  primjenu autorske teorije u svakom od analiziranih filmova..

Read More

Tanja Giljanović- ČUVAJ SE SENJSKE RUKE: drama – pozicija žene unutar medija

Ovaj rad obrađuje prenošenja medijskog sadržaja, te način na koji je uklopljena pozicija subjekta žene unutar istog. Možda sam naslov „Čuvaj se senjske ruke“ može djelovati bizarno ako se uzme u obzir tematika rada. Frazem je iskoristio pisac August Šenoa kao naslov koji je nadjenuo svom djelu. Inače Šenou svrstavamo u književni period predrealizma. Za njega je karakteristično to da je prije pisanja književnog djela vršio povijesno istraživanje, te je svoja saznanja nastojao uklopiti u okvire razvoja  i način pisanja djela. Ovaj povijesni roman opisuje život i borbu Uskoka proziv Mletaka i Turaka, te hvali njihovu predanost i hrabrost prilikom borbe. Radnja romana se odvija u gradu Senju. Prikazani likovi u romanu sa svim su se silama trudili obraniti taj kraj i narod tog kraja od invazije neprijatelja. Sada kada je pojašnjen kontekst iznijeti će se pravi razlog korištenja tog određenog frazema. Isti biva korišten kao metafora. Senjska ruka je muška ruka koja proizlazi iz heterocentrične, falogocentrične matrice koja miluje subjekt (žene) kada mu je blizak i pokoran, a nemilosrdan je prema onom koji mu se opire.

Još jedan instanca samog naslova koja može djelovati apsurdno jest ta što je podnaslov seminarskog rada „drama“. Drama obuhvaća književni rod čije je glavna namjena izvođenje na pozornici. Glavna okosnica, način razvrstavanja dramske vrste jest podjela na komediju i tragediju. Ovdje je medijska praksa svojevrsna pozornica na kojoj će se odvijati dvije predstave. Jedna predstava pripada dramskoj vrsti tragedije, a druga dramskoj vrsti komedije.

Rad će se baviti slučajem koji je unutar medijske forme bio svrstan unutar cjeline crne kronike, te će sagledati i drugi produkt medijske industrije koji se svrstava pod kategoriju zabavnog programa. Unutar oba slučaja nastojat će se prikazati način na koji patrijarhalna ideologija utječe i zauzima primat nad načinom na koji se prikazuje ženski lik.

Sagledat će se načini na koji je ideološka komponenta ugrađena unutar teksta prilikom kreacijske prakse, te kako tekst funkcionira unutar dominantne ideološke prakse. Nastojat će se uhvatiti ono što nije izrečeno, prikrivena poruka koja se želi prikazati tekstualnom praksom i formom.

Zadnji dio teksta bavit će se načinom na koji publika percipira tekst. Kao alat izvršavanja tog zadatka koristit će se tehnika intervjua, te tehnika čitanja komentara publike na web stranicama na kojima su tekstovi objavljeni.

Read More

Marin Ćuk Vurnek: Granice bezgranične ljubavi? Ogled o odnosu katoličanstva spram homoseksualnosti, temeljen analizom hrvatskog slučaja

Sljedeći ogled napisan je u jeku analize konkretna dva događaja iz lipnja 2011., koji su nastupili tek u petodnevnom vremenskom rasponu: riječ je prvo o posjetu Hrvatskoj od čelnika katoličke Crkve, Pape Benedikta XVI., a zatim Gay Prideu, manifestaciji za podršku LGBTIQ osoba, održanom u Splitu. Oba su događaja bila popraćena sebi svojstvenim kontroverzama: prvi među ostalim pitanjem izdvajanja nemale novčane cifre u vrijeme ekonomske krize, i to prvenstveno za katolički događaj iz novaca svih poreznih obveznika od kojih nisu svi katolici. A drugi do tad neviđenim reakcijama mržnje, pa i otvorenog nasilja pravednički nastrojene gomile spram sudionika samog događaja za njegova odvijanja.  Read More

Riječka rock scena – Maja Štiglić

Pedesetih godina prošlog stoljeća u Americi se javlja novi stil u zabavnoj glazbi  koji je izazvao veliku revoluciju u muzici, a postao je popularan pod nazivom rock and roll.

„Rock and roll – engl.ljuljanje i valjanje, kotrljanje), novi stil (god 1952) zabavne muzike u Americi na bazi džeza: izazvao isto tako veliku revoluciju u muzici kao i džez god.1920.“ (Bratoljub Klaić; Riječnik stranih riječi,Makladni zavod NH, Zagreb 1984., str 1172).

„Rock and roll- (ljujaj se i valjaj), oblik vokalne i plesne glazbe koja se razvila početkom pedesetih godina 20.st. kao popularna, komercijalizirana varijanta swinga. Osniva se na upotrebi stiliziranih oblika bluesa i na jednostavnim, lapidarnim harmonijama; tempo je umjeren, a za ritam su karakteristične osminske triole, koje pobuđuju efekt njihanja. Pri plesanju se taj ritam prati  zibanjem i ljuljanjem tijela. Sastav obično sačinjavaju električne gitare i tenor – saksofon kao solistički, melodijski instrumenti te udaraljke. Svojim specifičnim ritmom i zvučnim intenzivitetom popraćenim efektima showa rock and roll je izazvao šezdesetih godina oduševljenje koje je mjestimice među omladinom poprimalo razmjere masovne histerije. Najpoznatiji su interpreti rock and rolla pjevači: Elvis Presley, Bill Haley, Alan Freed, Little Richard, Buddy Holly i Jerry Lee Lewis. Moderniji oblici rock and rolla javljalju se u beat-glazbi i soulu. „ ( Opća enciklopedija Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, Zagreb 1980., str 147, svezak 7).

U svom radu osvrnut ću se na razvoj rock scene u Rijeci, koja je nastala pod utjecajem svjetskih trendova, i spomenut ću grupe koje su obilježile to razdoblje. Read More

Postoji li kontrola nakon decentralizacije? – Tea Pavić

U ovom radu bavit ću se poglavljem „Kako kontrola opstoji nakon decentralizacije“ iz knjige „Protocol: How Control Exists After Decentralization“ Alexander R. Gallowaya. Galloway je profesor na odsjeku za medije, kulturu i komunikacije na New York Univeristyu, a značajan je zbog svojih radova o filozofiji, medijskoj teoriji, suvremenoj umjetnosti, filmu i video igricama.

Cilj mi je proučiti na koji način Galloway vidi kontrolu u suvremenom društvu i na koji način se ista prenosi. Budući da je Gallowayev tekst inspiriran esejom Gillesa Deluzea „Postkriptum uz društva kontrole“, cilj mi je proučiti i navedeni tekst kako bih mogla vidjeti koje su točno reference na njega u Gallowayevom tekstu. Budući da Galloway proučava odnose moći u društvu, poslužit ću se i radom Michel Foucaulta. Želja mi je opisati i samu Mrežu te načine na koje je nastala i kako izgleda danas. Da bih dobila uvid u ključne trenutke u povijesti razvoja interneta poslužit ću se radom Manuela Castellsa „Internet galaksija“.

U prvom dijelu rada tako ću predstaviti kako uopće funkcionira moć u društvu, odnosno kako se mijenjala u povijesti da bih u kasnije uopće mogla raspravljati o opstanku kontrole u suvremenom društvu. Zatim ću se fokusirati na povijesni pregled razvoja interneta, kako bih dobila pravu sliku o onome što Internet jest i zašto je za suvremeno društvo važno da je upravo takve strukture. Naposljetku, fokus ću staviti na Gallowaya, proučiti kako po njemu opstaje kontrola u suvremenom društvu.

Read More

Finderle Julija: Balkanski identitet u suvremenom filmu

Balkan, balkanizacija i balkanski identitet imaju podosta dugu povijest neprihvaćanja od strane Drugih, odnosno Zapada. U njihovim očima mi smo izolirani primitivci koji nemaju doticaja s ostatkom svijeta. No, pitanje je i tko je to „Balkan“? Jesu li Hrvati balkanci? Koje zemlje ulaze u kategoriju primitivnog Balkana? Kako Balkan još uvijek nije točno definiran geografski vrlo je diskutabilno koje zemlje pripadaju Balkanu, a koje na, ali naravno, svi se ograđuju od tog balkanskog imidža i identiteta jer su predrasude i teorije o njemu još uvijek postojane.  U ovom seminaru pokušat ću na samom početku pisati o problematici definiranja što je to Balkan, a zatim ću se kritički osvrnuti na reprezentacije Balkana u popularnoj kulturi. Analizu ću provesti kroz primjere nekoliko balkanskih filmova nastalih u relativno bliskoj prošlosti. Ono što je cilj ovoga seminara je na konkretnim primjerima prikazati samopromociju Balkana i balkanskog imidža putem filmova.

Read More

Tanja Giljanović: Tekst o novim medijima

 

Ovaj seminarski rad krenuti će od teksta Raymonda Williamsa „Base and Superstructure in Marxist Cultural Theory“, te će se nastojati uvidjeti na koji način se ta teorija može primjeniti na tekstove i prakse novih medija. Raspraviti će se o svojstvima novih medija, te će se nastojati objasniti posljedice tih svojstva. Kod opisivanja svojstva koristit će se tekst Leva Manovicha i njegovi uvidi o istim. Razmotriti će se i ideja o načinu kažnjavanja društva, te kako se ista izvršava u današnjem društvu

Read More

PrideChurch&Stuff

Sljedeći ogled napisan je u jeku analize konkretna dva događaja iz lipnja 2011., koji su nastupili tek u petodnevnom vremenskom rasponu: riječ je prvo o posjetu Hrvatskoj od čelnika katoličke Crkve, Pape Benedikta XVI., a zatim Gay Prideu, manifestaciji za podršku LGBTIQ osoba, održanom u Splitu. Oba su događaja bila popraćena sebi svojstvenim kontroverzama: prvi među ostalim pitanjem izdvajanja nemale novčane cifre u vrijeme ekonomske krize, i to prvenstveno za katolički događaj iz novaca svih poreznih obveznika od kojih nisu svi katolici. A drugi do tad neviđenim reakcijama mržnje, pa i otvorenog nasilja pravednički nastrojene gomile spram sudionika samog događaja za njegova odvijanja. Ogled ocrtava konture oba događaja: prvo među ostalim ističući kako je crkveni vrh kroz riječi zagrebačkog nadbiskupa J. Bozanića minorizirao financijske troškove opisivanjem “pohoda Svetog Oca” kroz “kategorije dara i ljubavi” koje će tim putem biti ostvarene – diskurz široko reproduciran iskazima raznolikih komentatora i svećenika. Da bi već pet dana nakon određeni pripadnici crkvenih redova u svojim medijskim istupima većinski pokazali prilično osebujno shvaćanje kategorije dara i ljubavi, ako ne i otvoreno disonantno istim vrednotama: bilo kao dr. Adalbert Rebić stavljajući sudionike nenasilne povorke na istu ravan onih koji su prema njima iskazali mržnju i fizički ih napali; bilo kao fra Jozo Ćirko otvoreno podržavajući nasilje protiv sudionika te povorke. S druge strane, kao manjinskoj iznimci takvom postupku ističu se ondašnje riječi dona Ivana Grubišića, koji je nasilje jasno osudio, a i s njime povezani mentalni sklop onih koji su “su zadojeni mržnjom i isključivošću za sve one koji nisu pravi Hrvati i katolici.“ Opisavši početne uvjete, ogled kreće u smjeru propitivanja koja li od navedenih linija mišljenja nalazi više zaleđa u službenom stavu katoličke Crkve. A da bi u tom pogledu prilično jasno empirijski locirao stavove u dobrome analogne intonaciji ne Grubišića, već Rebića i Ćirka – čineći to u piramidi katoličkih crkvenih stavova koja seže sve do najvišeg, vatikanskog crkvenog vrha, pa i izjava Pape Benedikta XVI. Pokraj navedenog, putem ekskursa u povijest ranih kršćana ukazuje se na nedosljednost crkvenjačkih stavova i šire: koji su istovremeno spremni osuditi manifestacije poput Pridea kao neprirodne, koje dovode u pitanje trenutni status quo. A ne uspijevajući naznačiti da te kriterije analogno, pa u ključnim segmentima i više obilježava aktivnost ranih kršćana u Rimskome Carstvu – bez čije vrste angažmana Crkva ne bi po svoj prilici ni uspjela uspostaviti svoje dugoročno postojanje, a gdje isti rani kršćani ili ne bivaju predmetom ikakve osude, ili se pak otvoreno valoriziraju u svojim mukama i patnjama. U posljednoj točki, razmatra se česti stav, koji je ujedno i službeni stav katoličke Crkve, a kojim isti pojedinci i grupacije tvrde: “ne osuđujemo homoseksualce, već njihovu homoseksualnost”. Posljedično se ističe kako je učestalost te razdiobe obrnuto proprocionalna njezinoj argumenatitvnoj promišljenosti, koja se pri tek nešto pomnijem razmatranju javlja kao problematična, pa i otvoreno manjkava. Razlog je tome što ne uspijeva osvijestiti činjenicu da svojstva osobe, poput njena seksualnog opredijeljenja te seksualnosti općenito, nisu ikakvim jednostavnim načinom raščlanjiva od same osobe kojoj se pripisuju – čemu se u prilog naznačuju zaključci znanstvenih studija da “potiskivanje svojstva poput vlastite seksualnosti može dovesti raznoraznim psihofizičkim problemima za tu istu osobu”. I, shodno čemu se zaključuje da “neuspjeh obznanjivanja zamršena odnosa [svojstva i njegova nosioca] ne samo da biva pogrešno, već ujedno otvoreno neodgovorno spram pojedinaca koji bi mogli iskusiti nemale psihofizičke posljedice od strane sebe i ostalih prilikom nastojanja i imanja znatnih problema u uspijevanju da žive u skladu s očekivanjima proizašlim iz tog krutog razlikovanja.” U krajnoj instanci, i s time svim u vidu, među ostalim se zaključuje da konkretan razvoj događaja bilo ni približno ne zadovoljava crkveno proklamirane ideale dara i ljubavi, bilo pod istima proklamira njihovo osebujno shvaćanje, ono koje otvoreno niječe početnu jednakost svih individua pred očima Crkve – i to isključivo zbog etički dubioznog kriterija kao što je isključivo njihova neheteroseksualna orijentacija. MOTIVACIJA: Par riječi o sadašnjoj odluci objave ogleda. Naime, isti spletom izdavačkih okolnosti nije izašao kad je to bilo i zamišljeno, u žiži ondašnjih opisivanih događanja. Opet, trenutna sporenja Vlade i Crkve oko programa uvođenja zdravstvenog odgoja u javne osnovne i srednje škole dala su čuti i izjave pripadnika crkvenih redova koje su upravo pod kritičko povećalo stavljene i u samim redovima priloženog ogleda. Za prvi od dva najrecentnija takva razvoja slovi izjava dr. Adalberta Rebića (Adalbert Rebić u: “F. Laušić, Slobodna Dalmacija, Teolog Adalbert Rebić: Pederi, lezbe i razni Štulhoferi upropastit će nam Hrvatsku, 09. siječnja 2013. Dostupno na: http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/198886/Default.aspx) , istog onog za kojeg smo spomenuli da u ogledu stavlja sudionike nenasilne Pride povorke na istu ravan onih koji su prema njima iskazali mržnju i fizički ih napali. Drugi će uputit najrecentnijoj medijskoj izjavi biskupa Valentina Pozaića, koji nije birao riječi ni prema Vladi ni seksualnim manjinama: prve prokazujući nacistima, nalik komunistima, liberalnim fašistima itd., a u vidu drugih – među ostalim i u pogledu homoseksualizma – ističući svojstvene im stavove kao ideološku indoktrinaciju, ne libeći se ni posegnuti za lokaliziranom pučkom “mudrošću” kako Bog nije stvorio Adama i Stevu, već Adama i Evu (v. i.kri, Večernji list: Pozaić usporedio Vladu s nacistima i pozvao na novu Oluju, 09.01.2013. Članak s videoprilozima dostupan na http://www.vecernji.hr/vijesti/video-pozaic-usporedio-vladu-nacistima-pozvao-novu-oluju-clanak-495952). Temeljitija razrada tih poveznica naći će mjesto u skorom addendumu ovome ogledu, gdje će za sad biti dostatno taj potonji ogled naznačiti kao širi kontekst za uočavanje kontinuiteta s određenim skupom u poveznicama navedenih recentnih izjava. [edit, 28. siječnja 2013]