Tumačenje kultura – Luka Paušić

Clifford Geertz spominje ljudsko ponašanje kao većinom simboličku radnju, simboličku akciju. U ovom je tekstu na granici dvaju paradigmi; one semiotičke za čije je etabliranje i oživotvorenje velikim djelom zaslužan, i one sociološke, na tragu teorije Maxa Webera[1], što se može iščitati i njegovim izborom danjeg školovanja, ne samo kao dopuna filozofiji čije je koncepte i pristupe želio koristiti u odnosu na svjetovnije teme koje je mogao empirijski dotaknuti. Kreće se Weberovim stopama u potrazi za značenjima kroz koja će doći do “odgovora koje su drugi ljudi dali na naša pitanja”.

Sama definicija “Vjerujući, zajedno s Maxom Weberom, da je čovjek životinja koja visi u mrežama značenja što ih je sam ispleo, ja kulturu doživljavam poput tih mreža, pa stoga njihova analiza ne treba biti eksperimentalna znanost koja traga za zakonitostima, nego interpretativna znanost u traganju za značenjem.” izvučena je iz konteksta u kojeg ga je Weber smjestio, unutar ideje budućeg željeznog kaveza kojeg nosi racionalizacija i birokracija kao njezina bitna odrednica. U toj pesimističnoj viziji budućnosti Weber predviđa sve veću birokratizaciju, koja je ultimativni aparat racionalizacije, hladan i impersonalan. To je izvučeno iz konteksta jer je Geertz bio doktorski student Talcotta Parsonsa, velikog predstavnika funkcionalizma u sociologiji i zalagatelja za društveni status quo, preko kojeg je Geertz došao do Weberove definicije. Parsons na njega ima velik utjecaj, što se može isčitati iz naslova i tema eseja sadržanih u “Tumačenju kultura” (1973.) i “Local Knowledge” (1983.).

Geertz ovim tekstom utječe na akademske diskurse, isprva antropologije, gdje nekoliko godina izdržava napade, a desetak godina kasnije i u sociologiji, kada se taj pristup i počinje izvlačiti iz konteksta etnografije i nazivati semantičkim pristupom. Miče fokus s strukture na ljude same, s njihovim emocijama i reakcijama što u tekstu i sam ocrtava koristeći primjer Gilberta Rylea[2]; brzo stiskanje i opuštanje kapka jednog oka. Promatrano bez konteksta, kontrakcije mogu značiti jedino tik, ali s kontekstom mogu imati čitav niz značenja.

Read More

Viralne kampanje – fenomen koji osvaja marketinšku i društvenu sferu

U suradnji sa studenticom Odjela za kulturologiju Sveučilišta J.J.Strossmayera u Osijeku nastao je ovaj rad o viralnim kampanjama koje su pronašle svoje mjesto u medijskom prostoru. Rad donosi pregled povijesti viralnih kampanja kao i načine njihova širenja. S ciljem što kvalitetnijeg istraživanja navedene teme intervjuirale smo Miroslava Vargu, certificiranog trenera Google AdWords-a koji je svojim odgovorima dao doprinos u razumijevanju ove teme. Smatramo kako je tema viralnog marketinga u Hrvatskoj još uvijek neistražena stoga smo intervju priložile u cijelosti.

Read More

Fenomen društvene isključenosti

Društvena isključenost je jedan od gorućih problema današnjice. Iako se ovaj koncept odnosi uglavnom na pojedince koji su, uglavnom ne svojom krivnjom, postavljeni na sam rub, na margine društva, može se ustvrditi da su danas u svijetu i neke cijele države postavljene na rub društva te da se mogu svrstati pod ovaj koncept. Kada kažem neke, ne mislim na manji broj, već na sve zemlje koje zapad svrstava pod Druge, na sve zemlje trećeg svijeta. Ipak, u svom se seminarskom radu neću baviti tim državama, nego ću prije svega teoretske postavke društvene isključenosti pokušati primjeniti na hrvatsko društvo. S obzirom da za dvadesetak dana ulazimo u Europsku Uniju, a brojimo više od tristo tisuća nezaposlenih[1], što predstavlja samo dno Unije, mislim da je društvena isključenost kod nas izrazito prisutna i da se o tom problemu ne smije šutiti.

Tako sam seminarski rad podijelio na jednu veću i dvije manje tematske jedinice. U najvećem ću dijelu, referirajući se na tekst Željke Šporer o društvenoj isključenosti, iznositi teoretske postave o definiciji, izvorima i tipologiji ovog koncepta, ali i o globalizaciji koja čini se, pomalo iznenađujuće, sve više odvaja bogate od siromašnih, uključene od isključenih. U naredna dva kraća dijela, izložit ću pojedine rezultate istraživanja koja govore o Hrvatskoj i ostalim “balkanskim” zemljama u procesu tranzicije i o tome kako njihovi stanovnici gledaju na problem siromaštva, nezaposlenosti i čemu se nadaju u budućnosti. Iz rezultata se da naslutiti da balkansko društvo na sebe gleda kao izrazito isključeno. U posljednjem ću dijelu, također referirajući se na pojedina istraživanja, progovoriti o dva najčešća oblika isključenosti, tj. isključenih zajednica u Hrvatskoj, a to su obitelji u kojima su radnici, koji su najčešće muškarci, siromašni te kućanstva bez zaposlenih, koja se nalaze u još težoj poziciji od prethodnih.

Read More

Ana Marković Čunko: Križarski ratovi

Tisućama godina Svetom zemljom i Bliskim istokom tekle su rijeke krvi. Na tom području ostali su ožiljci bitke vođene između tri svjetske religije. Međutim, najveći ožiljak ostavio je rat između kršćana i muslimana koji je krenuo krajem XI. stoljeća i koji je trajao dvije stotine godina.

Ulog je bio mali komad zemlje dug nekoliko stotina kilometara, ali koji je nudio najveću nagradu – Jeruzalem. Ovaj sveti rat prešao je u legendu, ali bilo je onih koji su ga vidjeli i doživjeli vlastitim očima. Veliki kroničari iz dva različita svijeta, kršćanskog i muslimanskog, pisali su o velikim podvizima, bitkama i ratnicima, o ljudima koji su život položili za svoga Boga. To je bio sukob dviju velikih religija, sukob između polumjeseca i križa. To su bili križarski ratovi.

Read More

Sličnosti i razlike ljudi i životinja s obzirom na jezik; Ajduković Ana

Ljudi se već stoljećima smatraju vrhuncem kreacije, nekom nadređenom vrstom na Zemlji. Međutim, proširivanjem spoznaja o životu drugih životinja uočavaju se brojne sličnosti. Razlika između ljudi i drugih životinja po mnogočemu je zapravo stvar stupnjevanja, a ne nekog nepremostivog jaza. Mary Midgley  kaže kako već koristeći sam naziv životinja mi koristimo a class kojoj svi pripadamo, a s druge strane tim nazivom obilježavamo nešto čemu ne pripadamo i u odnosu na što se ljudsko biće drži superiornim te ustraje u isticanju razlika.Važno područje oko kojeg se vode mnogobrojne rasprave o sličnostima i razlikama ljudi i životinja jest jezik, odnosno upotreba jezika. Jezik se smatra jedinstvenim ljudskim obilježjem, jednim od najačih ljudskih alata u organizaciji života, no možemo li sa sigurnošću utvrditi kako životinje nemaju svoj jezik, odnosno možemo li držati do odvojenosti čovjeka i životinja s obzirom na njegovu upotrebu? Je li ono granica koja nas odvaja ili spaja i postoji li uopće granica koja svjedoči našim razlikama pitanja su koja se postavljaju kao glavna vodilja ovom seminarskom radu, a cilj je ponuditi neke od mogućih odgovora.

Kao glavni fokus uzet je odnos dupina i ljudi te će se upravo pomoću analize njihovih razlika i sličnosti s obzirom na način uporabe jezika pokušati pronaći rješenja. Drugi dio rada prezenirat će kratko istraživanje provedeno u obliku intervjua na uzorku od osam ljudi s područja grada Rijeke kojim se željela otkriti informiranost i osobno iskustvo ispitanika s obzirom na spomenute životinje.

Read More

Ana Marković Čunko: Kultura Maya

Danas je uobičajeno Istoku pripisivati ulogu izvorišta drevne mudrosti, dok se uz Zapad vezuju neke sasvim druge vrijednosti poput materijalizma, konzumerizma, pohlepe i općenito svih aspekata naše niže prirode. Proučavajući religiju, drevna znanja i tradiciju Istoka mnogi će zaključiti kako je Istok po tom pitanju superioran u odnosu na Zapad. Međutim, je li to uistinu tako i što se točno smatra Istokom, a što Zapadom? Gdje je granica i koliko je to uopće važno? Read More

Vanja Brdar: Tijelo u postmodernoj tehnološkoj kulturi

Tijelo je kroz povijest vezano za određene društvene, socijalne ili simboličke vidove proizvodnje, čija je tehnološka izvedba u fokusu našeg razmatranja.[1]

Kroz ljudsko tijelo stvaraju se određeni koncepti, ruše granice i stvaraju nove paradigme. Simbolika koji ono nosi redefinira povijesne i društvene kontekste. U suživotu s tehnologijom, tijelo doživljava svojevrsnu nadgradnju i transformaciju. Nadalje, sukladno s postmodernizmom tijelo doživljava određeni preporod, te se brišu tjelesne granice-granice roda, spola, umnog i fizičkog. Nastupa doba bestjelesnog tijela, hibrida tehnologije odnosno mašinerije svjesne svojih unaprijeđenih mogućnosti.

Postmodernizam bilježi svoje početke 60-tih godina prošlog stoljeća, razvitkom tehnološke kulture, te prevladavanjem beskompromisnih referenci, „ubojstvom autora“ i iščeznućem autohtone kulture. Irving Howe i Harry Levin u želji da definiraju sveprisutan pokret, imenovali su potomka modernističkog pokreta. Razdoblje je to samodopadne kulture, intermedijalnosti, konzumerističke civilizacije i reference. Blijeda kopija modernizma iliti „Pastiš“, kako ju definira Jameson , kulturni je konstrukt današnje civilizacije. Prenapučenost informacija, shizofreno stanje medija dodatno utječu na sveukupno društvo, stvarajući tupe, lijene i izbezumljene pojedince koji teže za nekom novom senzibilnom sferom.

Read More

Vanja Brdar: Mjesto sjećanja: Davno „zaboravljena“ sinagoga

Mjesta pamćenja postoje jer više nema okružja pamćenja.[1]

 Rijeka je zbog svojeg multikulturalnog duha i geografskog položaja predstavljala sjecište raznolikih kultura, jezika, društava, religija i političkih opredjeljenja. 1890. godine, nedaleko današnje ulice Pomerio raspisan je natječaj kako bi se izgradio židovski hram, kojeg bi projektirao arhitekt W. Stiassny iz Beča. Današnje sjecište Kapucinske odnosno Ciottine ulice i ulice Zagrad otkupljeno je s težnjom da židovska zajednica (Židova je u Rijeci tada bilo 2500) izgradi svoje vjersko utočište. Riječka je općina odlučila ustupiti 70 četvornih metara zemljišta na posebnom djelu grada, kako bi se nastavila njegovati posebna gradska estetska vrijednost.

Read More

François Truffaut i autorska teorija

François Truffaut spada među najznačajnije predstavnike Francuskog novog vala,  važnog pravca filmske    umjetnosti kraja 50-ih i početka 60-ih. Brojne su karakteristike koje se vežu uz taj pravac (na primjer, mali budžet,  snimanje na lokacijama i slično), ali ona na koju ću se ja usredotočiti u ovom seminarskom radu je autorska teorija.  Iako ju je promovirala većina redatelja Francuskog novog vala u većoj ili manjoj mjeri, Truffaut ju je promovirao  najintezivnije te ću je zato i analizirati na temelju nekih od njegovih najznačajnijih filmova. Filmovi koji će se analizirati u ovom radu su 400 udaraca, Pucajte na pijanista, Jules i Jim i Američka  noć Svaki od navedenih filmova može se analizirati sa više aspekata. Međutim, ovdje je cilj ukazati na Truffautovu  primjenu autorske teorije u svakom od analiziranih filmova..

Read More

Tanja Giljanović- ČUVAJ SE SENJSKE RUKE: drama – pozicija žene unutar medija

Ovaj rad obrađuje prenošenja medijskog sadržaja, te način na koji je uklopljena pozicija subjekta žene unutar istog. Možda sam naslov „Čuvaj se senjske ruke“ može djelovati bizarno ako se uzme u obzir tematika rada. Frazem je iskoristio pisac August Šenoa kao naslov koji je nadjenuo svom djelu. Inače Šenou svrstavamo u književni period predrealizma. Za njega je karakteristično to da je prije pisanja književnog djela vršio povijesno istraživanje, te je svoja saznanja nastojao uklopiti u okvire razvoja  i način pisanja djela. Ovaj povijesni roman opisuje život i borbu Uskoka proziv Mletaka i Turaka, te hvali njihovu predanost i hrabrost prilikom borbe. Radnja romana se odvija u gradu Senju. Prikazani likovi u romanu sa svim su se silama trudili obraniti taj kraj i narod tog kraja od invazije neprijatelja. Sada kada je pojašnjen kontekst iznijeti će se pravi razlog korištenja tog određenog frazema. Isti biva korišten kao metafora. Senjska ruka je muška ruka koja proizlazi iz heterocentrične, falogocentrične matrice koja miluje subjekt (žene) kada mu je blizak i pokoran, a nemilosrdan je prema onom koji mu se opire.

Još jedan instanca samog naslova koja može djelovati apsurdno jest ta što je podnaslov seminarskog rada „drama“. Drama obuhvaća književni rod čije je glavna namjena izvođenje na pozornici. Glavna okosnica, način razvrstavanja dramske vrste jest podjela na komediju i tragediju. Ovdje je medijska praksa svojevrsna pozornica na kojoj će se odvijati dvije predstave. Jedna predstava pripada dramskoj vrsti tragedije, a druga dramskoj vrsti komedije.

Rad će se baviti slučajem koji je unutar medijske forme bio svrstan unutar cjeline crne kronike, te će sagledati i drugi produkt medijske industrije koji se svrstava pod kategoriju zabavnog programa. Unutar oba slučaja nastojat će se prikazati način na koji patrijarhalna ideologija utječe i zauzima primat nad načinom na koji se prikazuje ženski lik.

Sagledat će se načini na koji je ideološka komponenta ugrađena unutar teksta prilikom kreacijske prakse, te kako tekst funkcionira unutar dominantne ideološke prakse. Nastojat će se uhvatiti ono što nije izrečeno, prikrivena poruka koja se želi prikazati tekstualnom praksom i formom.

Zadnji dio teksta bavit će se načinom na koji publika percipira tekst. Kao alat izvršavanja tog zadatka koristit će se tehnika intervjua, te tehnika čitanja komentara publike na web stranicama na kojima su tekstovi objavljeni.

Read More